Multiplikacija kredita i depozita krajnje je kriminalna shema kroz koju banke stvaraju novac iz ničega. Zahvaljujući virtualnom novcu stvaraju realne dugove i ekstra profit.
Problem multiplikacije proizlazi iz činjenice da se veći dio od ukupne novčane mase uvijek nalazi unutar banaka u obliku depozita. Trenutno stanje u Hrvatskoj (svibanj 2011.) bilo je sljedeće – depozita u bankama bilo je 213 mlrd. kuna, a gotovog novca (u novčanicima, kasama itd.) bilo je 16 mlrd. kuna, što će reći da je ukupna novčana masa bila 229 mlrd. kuna.
Drugim riječima, gotov novac (izvan banaka) činio je samo 7% od ukupne novčane mase, a 93% novca nalazilo se u obliku depozita u bankama.
Da bi ste razumjeli shemu potrebno je navesti konkretan primjer. Zamislite da imate 1000 kn viška i pohranite ga u banku. Istovremeno neka druga osoba (osoba X) želi kupiti mobitel od osobe Y, međutim nema novca, te uzima kredit od banke u iznosu od 1000 kn (vaš novac) i uplaćuje osobi Y taj novac na njen račun u banci. Toga trenutka dogodila se apsurdna situacija. Sada i vi i osoba Y imate po 1000 kn na računu (ukupno 2000), a stvarnog novca u banci je samo 1000 kn.
Kako je do toga došlo? Vrlo jednostavno – kredit koji je banka izdala, vratio se nazad u banku u obliku novog depozita, a ukupan iznos depozita se udvostručio iako nije bilo novog priljeva stvarnog novca (papirnatog). To što se upravo dogodilo pred vašim očima zove se “multiplikacija depozita”. Na osnovi tog multipliciranog depozita (koji u stvarnosti ne postoji) banka će uskoro izdati nekoj drugoj osobi novi kredit, iako, kao što i sami vidite, novac za novi kredit u stvarnosti uopće ne postoji.
Evo vam još jedan slikoviti primjer. Zamislite da imate 600.000 kn viška i da ste ih stavili na svoj račun u banci. Istodobno banka nekoj drugoj osobi daje 600.000 kn stambenog kredita (s vašim novcem). Taj novac ‘sjeo je’ toj osobi na račun, a ona ga je potom uplatila nekoj građevinskoj tvrtki koja se bavi stanogradnjom na žiro račun. Opet je došlo do toga da sada i vi i ta građevinska tvrtka imate po 600.000 kuna na računu (ukupno 1.2 milijuna), iako stvarnog novca u banci postoji samo 600.000.
Ovi slikoviti primjeri dani su zato, da bi vi lakše mogli shvatiti na koji način banke funkcioniraju. U praksi, depoziti se ne mogu ‘udvostručiti’ u samo jednom koraku zato jer postoji tzv. obvezna pričuva. Odnosno banke moraju 13% od svakog depozita dati HNB-u u obliku obvezne pričuve i tim novcem više ne mogu raspolagati.
Što to znači? To znači da ako vi uplatite 1000 kn na svoj račun u banci, banka će morati 13% od toga novca (130 kn), uplatiti na svoj račun u centralnoj banci i sukladno tome moći će izdati samo 870 kn kredita umjesto 1000.
Drugim riječima, banke u Hrvatskoj mogu u samo jednom koraku povećati depozite za 87% (ne mogu za 100% zbog obvezne pričuve), pod pretpostavkom da se sav novac dan kao kredit vratio nazad u depozitni sustav banke. Na osnovi tog novog – multipliciranog depozita od 870 kn (ponovno umanjenog za obveznu pričuvu), banke mogu izdavati novi kredit (iako je taj novac virtualan – ne postoji u stvarnosti).
Međutim, budući da se 7% novca nalazi izvan banaka, u prosjeku se u nazad u depozitni sustav banke ne vraća 100% od izdanih kredita, nego samo 93%. Pa ipak, usprkos gubitku od 13% (od depozita) radi obvezne pričuve i 7% (od kredita) radi toga što se sav izdani kredit ne vraća u banku kao novi depozit, banke mogu bez problema, ponavljajući proces multiplikacije (depozit – kredit, depozit – kredit…), i više nego utrostručiti realnu novčanu masu. Odnosno simulirati priljev novog novca u opticaj (uz pomoć kreditne multiplikacije) i stvarati depozite koji u stvarnosti ne postoje (uz pomoć multiplikacije depozita).
Što banka više multiplicira novac, ima sve više izdanih kredita i depozita, ali je posljedično realnog novca sve manje, radi gubitka kojeg stvara obvezna pričuva i odljev u gotovini (izvan depozitnog sustava banaka).
Zašto banke rade multiplikaciju? Zato jer su svjesne toga da 93% novca nikad ne izlazi iz banke (ljudi ne podižu svoje depozite nego ih čuvaju u banci), te da novac koji imaju kod sebe mogu u beskonačnost izdavati kao kredit. To im se isplati zato jer je kamata na kredit uvijek, 2 do 3 puta veća od kamate na depozit. Sukladno tome, pokrivenost depozita realnim novcem kod nas iznosi samo 10%, što će reći da u bankama nema više od 20 milijardi kuna, iako se u teoriji unutar njih nalazi 207 mlrd. kuna depozita.
Zato se depoziti u rječniku bankarstva ne nazivaju novcem, nego ‘kvazi novcem’. Odnosno, kvazi novac predstavlja novčana sredstva koja nisu novac, ali se lako mogu pretvoriti u novac. Međutim, tako je samo u teoriji jer se u praksi zna dogoditi da sve štediše u istom trenutku navale po svoj novac (depozite) i žele ga podići u gotovini. To se na engleskom zove ‘bank run’.
Zato nam navala štediša na svoje depozite (‘bank run‘) može omogućiti da uništimo banke u doslovnom smislu te riječi. Tada banke postaju nelikvidne i propadaju jer nemaju sa čime isplatiti komitente (depoziti nisu pokriveni stvarnim novcem). U isplati im može pomoći samo HNB, ali kao što i pretpostavljate, samo do iznosa koliko iznosi obvezna pričuva. Zato se kaže da je bankovni sustav zasnovan na povjerenju (banka se nada da komitenti nikada neće odjednom povući više od 10% od ukupnih depozita).
Ukoliko se dogodi ‘bank run’, banku kroz proces sanacije preuzima država, a dio multipliciranih depozita pretvara u realne izravnom emisijom novca od centralne banke. Bitno je napomenuti da je nacionalizacija (razvlaštenje dotadašnjih vlasnika) izravna posljedica sanacije jer sada država, pošto je preuzela obveze banke, preuzima i vlasništvo nad njom. Zato naša stranka (SP) ne zagovara klasičnu nacionalizaciju banaka (država pravnim aktom preuzima banku), nego monetarnu reformu čija će posljedica biti navala štediša na banke i posljedično preuzimanje tih istih od strane države. Više o tome možete čitati ovdje.
Zašto je multiplikacija loša za nas?
Za razliku od duga koji je stvoren nepostojećim novcem, dobit koju banke ostvari u ovoj shemi je stvarna (iako je kao i dug stvorena nepostojećim novcem – multiplikacijom kredita i depozita), te se izvlači iz zemlje, budući da je 92% banaka u stranom vlasništvu (kune se mijenjaju u eure i šalju van). Na taj način strane banke nas drže u ekonomskom ropstvu i iz naše zemlje izvlače stvaran novac. Odnosno ostvaruju dobit bez ikakvog rada i ulaganju.
Evidentno je da je nužno napraviti promjenu u monetarnom sustavu, odnosno podići razinu obvezene rezerve na 50% kako bi se bankama onemogućila kreditna multiplikacija. Tako bi se onemogućilo gomilanje duga i inflacija (rast cijena) uz pomoć nepostojećeg novca, te ostvarivanje profita (izvlačenje dobiti iz zemlje) bankama bez istovremenog ulaganja kapitala.
Država putem nekreditne emisije stvarnog novca (sa ciljem pokrivanja proračunskog deficita), a ne banke (uz pomoć nepostojećeg novca putem multiplikacije kredita i depozita), mora imati ulogu puštanja novog novca u opticaj. Jasno je da u tom slučaju ne bi došlo do hiperinflacije jer bi država otpuštala relativno malu novčanu masu (godišnji deficit proračuna je samo 4.6%), a banke ju ne bi mogle multiplicirati. Istodobno država i njeni građani se ne bi nalazili u dužničkom ropstvu, a banke bi umjesto profitera na tuđoj muci, trudu i radu postale servis ekonomije.
Bitno je reći, da država u ovom modelu može pomoći ekonomiji spuštanjem poreznih stopa i namjernim stvaranjem malo većeg deficita kojeg bi poslije nekreditno pokrila sa ciljem provođenja ekspanzivne monetarne politike (ciljane inflacije), bez straha od visokih stopa inflacije jer će bankama biti onemogućena multiplikacija novca i neće moći simulirati veći priljev novčane mase od one koja uistinu postoji.
Zapamtite, vi i država nalazite se na istoj strani, a banke i politička elita na drugoj. Nažalost naša politička elita trenutno je u službi banaka, te uništava narod i državu kako bi sebi prigrabila korist. Ukoliko glasate za stranke koje ne žele prekinuti ovu kriminalnu šemu, ona će se nastaviti. Prenošenjem istine vi možete učiniti da i drugi oko vas saznaju na koji nas način banke pljačkaju i izrabljuju.
Zapazite još jednu stvar, multiplikacija novca uvijek ide zajedno sa dužničkom doktrinom (i posljedično uvijek dovodi do kreditne krize). Zato je jedini način da se stvori dugoročno održiv financijski sustav uvođenje nekreditne emisije (puštanje nezaduženog novca u opticaj od strane države) i istodobno suzbijanje multiplikacije novca koju rade banke.
Naravno, banke tvrde da država ne bi smjela raditi emisiju realnog (stvarnog) novca, a da bi one trebale imati pravo na stvaranje novca iz ničega (multiplikaciju depozita i kredita), te ostvarivanje dobiti bez rada i ulaganja (vampirizam). O tome možete više čitati u članku pod naslovom “Pitanje svih pitanja”.
———————————
Misao za kraj …
“Kada bi ljudi radili međusobne transakcije bez posredstva banaka (posuđivali novac jedni drugima) ne bi mogli raditi inflaciju kreditnom multiplikacijom jer onaj koji posuđuje novac nikad ne bi mogao dati novac kojeg nema (ne postoji). Samo poslovne banke mogu posuđivati novac kojeg su stvorile posudbom.” Irvin Fisher
Ako vas ova tema više zanima, obavezno pročitajte sljedeću knjigu
znači ti si protiv http://en.wikipedia.org/wiki/Fractional-reserve_banking
Da li ja to dobro kužim ?
super je članak
rijetki ovako razmišljaju
Nista novo, temeljni dijelovi ekonomije, makroekonomije, princip multiplikatora itd…. Uistinu dobar tekst i pučan ali za ekonomiste nista novo .
Nela Valjan, nije uopće bitno koliko je to tebi ili nekim ekonomistima novo, staro, poznato, revolucionarna ideja ili ne.
Bit je svega da to treba prenijeti čim većem broju ljudi, onih običnih, koji ne razmišljaju na taj način, onih ljudi koji se ljute na Vladu, političare i sve te figure koje su nas okrale i prevarile, ali JOŠ uvijek NE kuže da u biti sve stranke furaju istu bolesničku politiku na ruku EU i bankarskih kartela.
Ja ti kažem da puno ljudi uopće ni ne zna tko izdaje emisije novca, niti zna kako taj cijeli sistem funkcionira. Uopće ne kuže u čemu je bit prijevare, niti ne vide alternativu. Oni svi misle da smo u velikim dugovima jer su si političari pokrali novce, i sagradili vile te uplatili lovu na strane račune, al nitko ne razmišlja o prirodi nastanka novca i njegovog cirkuliranja.
Oni misle da će sve procvasti kad udjemo u EU, da će kamate na kredite odmah pasti na razinu europskih kamata na kredite, da će se životni standard podići na razinu jedne Njemačke il Francuske, je…moš mislit.
Ivane , svaka ti čast
Sustavi povezani sa bankarskim kartelima će vas na sve moguće načine pokušati uvjeriti da država ne smije raditi realnu emisiju novca kojom pokriva deficit, ta da banke smiju stvarati novac iz ničega multiplikacijom duga.
To je bit masonske zavjere, izvor njihove ekonomske moći i njihova baza, ako država uvede realnu emisiju novca, a bankama se istodobno onemogući multiplikacija banke će imati ulogu servisiranja građana i ekonomije, a ne obrnuto.
ovo sa frakcionalnim rezervama je teški kriminal, nepostojećim novcem stvara se realan dug i na tome se okreću pare, a mogućnost da se ti dugovi vrate je nerealna jer nema niti realnih depozita, milijun ljudi je ostalo bez domova u SADu zato.
Ono što je tragikomično jest da banke kredite izdane nepostojećim novcem (kreditnim multiplikatorima) vežu još i valutnom klauzulom, e to je za onu rubriku vjerovali ili ne…
Dakako, vlada i guverner im to dopuštaju, kada će narod shvatiti da rade budale od njih.
Kako to da 60% kredita nikad ni ne izlazi iz banke? Ja kad trazim kredit, i kad mi ga odobre, zahtjevam da mi 100% daju u novcu. Inace, sto ce mi taj kredit? Ta pretpostavka je malo dvojbena zar ne?
Ne, zato jer taj novac opet daješ nekom drugom u ruke, a on ga opet depozitira u banku. Odnosno 60% novca se vraća nazad u banku, samo mijenja broj računa, tvoj kredit tako postaje opet nečiji depozit, odnosno početni depozit se multiplicirao
Zanimljivo i dosta realno. Kakvo rjesenje imas da se to sprijeci? (Ili barem ublazi, u krajnjoj liniji, i banke moraju nesto zaraditi, zar ne?)
Zato ja dižem svu lovu odmah iz banke, baš im ne dam, preferiram čarape. 😉
Iskreno, toliko vjerujem bankama, da često puta pomislim kako će jednog lijepog dana ( kada shvate da je došlo prijelomno doba ) jednostavno preoteti i depozite, to je napravila i Jugobanka, i Ljubljanska. Zato – samo čekajmo, pa ćemo se i uvjeriti, pogotovo ako odlučimo ne ući u EU i ne izmanipuliraju referendum ( bilo malverzacijama s glasovima, bilo da ga ukinu u zadnji čas ).
Ja sam doživjela jedan rat, a mi smo sada u jednoj drugoj formi rata ( ekonomskoj, pravnoj, biološkoj, medijskoj ) samo ne kužimo baš da je tako opasno, teško se suočiti s tim … sjećam se tog osjećaja nevjerice. Sad znam na što su ljudi spremni učiniti za dokopati se nečega što žele – apsolutno sve.
Cepo, jedino je rješenje promjena monetarne politike. Odnosno, uvođenje nekreditne emisije od strane države i istodobno povećanje obvezne pričuve sa 13%, na 45%. Na taj način bankama će se onemogućiti multiplikacija kredita i depozita, a država će moći puštati nezaduženi (i stvaran) novac u opticaj bez straha od veće inflacije.