Zašto smo protiv financiranja vjerskih zajednica iz državnog proračuna

Kao prvo moram napomenuti da razlozi nisu religijske nego zdravo-razumske naravi. Hrvatski GDP per capita, odnosno godišnji prihod po osobi procjenjuje se na 17.703$, a onaj SAD-a  na 46.442$, populacija Hrvatske procjenjena je na 4,489,409 stanovnika, a ona SAD-a na 310.297.000.

Sada ću vam pokazati koliki bi bio ekvivalent SAD kada bi izdvajao za vjerske zajednice sredstva u istom omjeru kao i Hrvatska. Dakle, mi dajemo 310 milijuna kuna godišnje svim vjerskim zajednicama zajedno, međutim kao što rekoh, Amerikanaca je 69,0514 puta više, dakle iznos od 310 milijuna kuna treba pomnožiti sa tom brojkom da se vidi ekvivalent tih sredstava, tako dolazimo do iznosa od 21.405.934.000 odnosno do 21,4 milijarde kuna. Međutim, SAD ima 2.6233 puta veći GDP po stanovniku od nas, dakle dobiveni iznos treba pomnožiti sa tom brojkom i tako dolazimo do 56.154.186.662, odnosno do 56,154 milijarde kuna!

Dakle radi se o golemoj cifri, pomalo nerealnoj međutim da li Američka vlada izdvaja toliko novaca za vjerske zajednice, ili pak možda više ili manje? Odgovor je jednostavan, ne treba vam nikakva matematika. Američka vlada vjerskim zajednicama daje 0 dolara = 0 kuna godišnje (za religijske svrhe).

Da li se itko buni protiv toga? Pa naravno da ne zato jer je u SAD-u država odvojena od religije. Međutim ono što se u SAD-u podrazumjeva, našim političarima je neshvatljivo. Međutim sada ću vam objasniti zašto nije dobro da se vjerske zajednice financiraju iz državnog proračuna.

Prije svega, treba postaviti par pitanja…

Kada bi vjerske zajednice u SADu dobivale milijarde dolara iz proračuna da li bi štitile interese vlade ili građana? Da bi odgovorio na to pitanje moram objasniti da tamo građani financiraju crkvu, dakle oni su je skloni financirati samo onda ako Crkva radi u njihovom interesu. Ako oni vide da Crkva štiti interese vlade na njihovu štetu vrlo je vjerojatno da će biti manje skloni davati lovu crkvi.

Evo da vam još malo ilustriram, kako ekonomija ide gore ili dole, jednako tako idu i prihodi vjerskih zajednica. Logično je da ako građani imaju manje novaca da će manje davati za religiju i obrnuto. Međutim u Hrvatskoj je obrnuto, građani žive sve gore, a državna izdvajanja za vjerske zajednice su sve veća.

Smisao tih izdvajanja nažalost nije dobrobit građana nego pridobivanje naklonosti vjerskih zajednica koje zauzvrat moraju afirmativno govoriti o politici HDZ-ove  vlade. Dati ću vam jednostavan primjer… Vlada uvodi harač (krizne poreze) i posljedica toga je da svi mi imamo manje prihode, a veće rashode (radi povećanja poreza).

E sada se postavlja pitanje, na čiju bi stranu trebala stati Crkva. Odgovor je relativan, ako se financira od strane građana naravno da joj ne bi bilo u interesu da građani lošije žive (kao što je trenutno slučaj) jer bi onda imala manji prihod. Međutim odgovor je relativan čak i u slučaju da se financira od strane države!

Naime, kada bi se i svećenicima odbijao krizni porez od plaće vrlo je vjerojatno da bi bili manje skloni novome nametu, međutim budući da su njihova primanja izuzeta od tog poreza njima je svejedno, Ipak, ekonomski raspad sigurno bi ih trebao potaknuti da izraze neslaganje sa vladinom kriminalnom politikom. Međutim odgovor je nažalost opet negativan, naime crkva u ovoj dobiva više novaca nego u prošloj godini. Odnosno prihodi crkve nisu vezani uz ekonomska kretanja. Upravo suprotno, što građani lošije žive crkva dobiva sve više novaca.

Takav koncept dakako odgovara Crkvi, međutim postavlja se pitanje da li takav ekonomski model ide na korist građanima? Naime često puta se govori da su svećenici previše udaljeni od običnih ljudi, da je crkva pre rasipna, da su crkva i svećenici previše okrenuti materijalnim nasuprot duhovnim stvarima i tome slično. Uglavnom mnogo je prigovora koji su utemeljeni i opravdani…

Postavlja se i pitanje da li je u interesu duhovnosti da se crkva pumpa državnim novcem? Naravno da nije, kada vi nekoga natrpate sa lovom naravno da je on više sklon okrenuti se ovozemaljskim nasuprot nebeskim stvarima. Na kraju se religija pretvara u unosan biznis i profit. Međutim postavlja se i pitanje, zašto je takvo što opasno?

Tako dolazimo do odgovora na iduće pitanje… zašto Crkva podržava HDZ? Da li je to iz emotivnih razloga? Nacionalnih? Religijskih… ili su ti razlozi puno prizemniji… To sami procjenite…

Mi vjerujem da se radi o čistom materijalizmu i nezasitnoj pohlepi. Stoga tražimo razdvajanje državnih od crkvenih, đamijskih i inih financija. Netko će reći… pa čekaj postoji međudržavni ugovor sa Vatikanom. Da i to je istina međutim ne postoji ugovor koji je neraskidiv. Ako ikada budemo izabrani u više predstavničko tijelo jedan od temeljnih uvjeta biti će početak procesa raskidanja tog ugovora.

Prestanak financiranja vjerskih zajednica dio je našeg programa usmjerenog smanjenju proračunskih rashoda, za razliku od vlade protivimo se kolektivnom kažnjavanju ljudi koji žive u našoj zemlji i žrtve su njihove kriminalne politike. Vjerujemo da je konačno došlo vrijeme da oni koji manipuliraju religijom radi profita, te podržavaju ovu nakaradnu vladu dođu na dnevni red i da se ta podmukla sprega i savez religije i politike (na štetu građana – mahom katolika) konačno prekine.

Netko će možda reći da crkva daje siromašnima i to je istina, ali nažalost po jednoj američkoj poslovici – 1 percent to needy – 99 percent to greedy, odnosno 1% potrebitima, 99% pohlepnima. Ako uistinu postoje crkveni projekti koji su usmjereni  potrebitima onda smatram da je dobro da ih država financira, ali i da se vodi knjigovodstvo odnosno nadzor nad tim sredstvima, a ne da lova opet nestane po maloprije spomenutoj izreci.