Trebaju li pravomoćno osuđeni kriminalci koji se nalaze na izdržavanju zatvorske kazne imati glasačko pravo?

Postoji nešto što se zove ‘ugovor s društvom’. Društvo svima nama daje slobodu da živimo na način koji nam najviše odgovora.

Međutim naša sloboda prestaje tamo gdje mi svojim ponašanjem ograničavamo slobodu drugih ili im nanosimo ozbiljnu štetu. Primjer za to je bavljenje kriminalom.

Članak 16. ustava ovo jednostavno pravilo objašnjava ovim riječima:

“Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.”

Drugim riječima sloboda nam je uvjetno dana, uvjet da ostanemo na slobodi je da ne kršimo zakon. Društvo i pretpostavlja da ga mi nećemo kršiti zato članak 26. Ustava kaže da je “svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.”

Nažalost postoje pojedinci koji ne prihvaćaju ustavni poredak, privatno vlasništvo, fizički integritet pojedinca itd. Vlastitom odlukom ti ljudi su se odlučili na život kriminala iako su svjesni toga da je cijena takvog ponašanja gubitak slobode.

Prekršivši ‘ugovor s društvom’ izgubili su osobnu slobodu. Ali ne samo to, izgubili su i pravo na posjedovanje oružja. Naime društvo to pravo daje samo pojedincima koji se pridržavaju zakona (članak 10. zakona o oružju) i na taj način štiti samo sebe od nasilja kriminalno nastrojene manjine.

Sada dolazimo do pitanja iz naslova, treba li pravomoćno osuđenim i zatvorenim kriminalcima dati pravo izlaska na izbore. Odnosno treba li onima koji su odlučili živjeti sa ‘one strane zakona’ dati pravo da odlučuju o tome tko će vladati nad nama koji prihvaćamo ‘ugovor sa društvom’ i posljedično uživamo u slobodi?

Da bi dao odgovor na to pitanje navesti ću par primjera kaznenih djela za koja smatram da bi njihovi počinitelji trebali izgubiti glasačko pravo – ubojstvo i pokušaj ubojstva, otmica, iznuda, oružana pljačka, pedofilija, gospodarski kriminal, trgovina drogom, ljudima i ilegalnim oružjem, podvođenje, silovanje, korupcija i ratni zločin jer smatram da nije u redu da netko takvog profila (uz to i na izdržavanju pravomoćne zatvorske kazne) odlučuje o tome kako će živjeti ljudi na slobodi.

Smatram da nije uredu da moj glas i onaj Ivana Dvorskog vrijede jednako, tj. da imamo ista građanska prava ukoliko ih se on svjesno odrekao.

Glasanje u zatvoru ponekad ima smješne elemente, primjer za to su nedavni predsjednički izbori u Riječkom zatvoru (Via Romi) gdje je Milan Bandić za razliku od svih ostalih biračkih mjesta u Rijeci dobio većinu glasova.

Mislim da nije u redu da ljudi kriminalnog mentaliteta odlučuju o tome tko će vladati našom zemljom. Na isti način glasačko pravo regulirano je i u 48/50 država SAD-a.

Sukladno svemu navedenom tražimo ukidanje prava glasa pravomoćno osuđenim osobama za najteža kaznena djela, koje se na dan izbora nalaze na izdržavanju zatvorske kazne.