Marx je vjerovao da će s vremenom kapitalisti imati sve više kapitala, dok će niže klase biti sve ovisnije o vladajućoj eliti za preživljavanje, te da će na kraju prodavati svoj rad u bescjenje.
Također, polazio je od pretpostavke da je količina novca u nekom društvu konstantna, te da ako bogati imaju više novca, to nužno znači da ga siromašni imaju manje.
Iako sam izraziti anti-komunist, danas puno vremena nakon što sam prvotno napisao ovaj članak moram priznati da su Marxove teze barem djelomično istinite. Nažalost, Marx nije uvidio problem novca kao duga, već je došao na ideju da problem nejednake raspodjele dobara rješi promjenom društveno – političkog uređenja.
Ukoliko vas zanima zašto nekolicina postaje sve bogatija, a većina sve siromašnija molim vas da odvojite svoje dragocjeno vrijeme i pročitate sljedeću knjigu.
..problem nije toliko u trenutno zaživljenom sistemu koji je protkan kroz sve segmente države i društva, već je problem u glavama ljudi..
modeli uređenja društva i ekonomije poprimaju oblik tek kad zažive u konkretnom sistemu i vremenu..
a problem je baš u “materijalu” na koji se ti modeli primjenjuju, a to su ljudi..
naime, ljudi se uzgajaju da budu radna snaga (bez obzira u kom obliku, da li su radnici na pokretnim vrpcama ili piskarala koja preslaguju papire u uredima u 2 efektivna sata njihova 8satnog radnog vremena..), dakle da stvaraju tj. proizvode višak vrijednosti. (nema ništa loše u radu, dapače, ljudsko biće ostvaruje se kroz različite oblike kreacije hraneći sve svoje razine postojanja, a da zbrine svoju materijalnu komponentu postojanja čovjek treba raditi i stvarati ili hranu direktno, ili vrijednosti koje mijenja za hranu, stan itd…)
..da bi država postigla to bogaćenje, stvara masu koja je duhom inertna i uvjerena da je realnost koja joj se prodaje jedina opcija..
da li se ikada zapitaš zašto su skandinavske i njima okolne zemlje na toliko višem stupnju razvoja?
u krizama te zemlje postupaju sasvim suprotno od nas hrvata i ostalih pećinskih ljudi.. oni ne nameću dodatne poreze ne bi li isisali i to malo preostalog života iz ljudi, već u krizi ulažu upravo u ljude.
kako? podupirući školstvo.
s ciljem stvaranja visokoobrazovanog kadra stvaraju masu individua koje će bit sposobne misliti svojom glavom ( ugrađeni waldorfski i slični principi u standard školstva ) ne bi li velik broj probuđenih, samosvjesnih i informiranih ljudi ipak uspio ujedinjen pronaći zajedničko riješenje za bolju zajedničku budućnost.
ali naš mentalitet ne može shvatiti taj način. mi smo još uvijek u dobu “kruha i igara”, rođaka i korupcije..
zašto je u dotičnim uzornim zemljama korupcija manjeg obujma? pa možda i zato što se školstvo koncipira na drugačiji način i ljudiDjeca razvijaju empatiju i svijest..
naime, djeca jesu buduća masa koja će bit aktivni čimbenik strukture nekog društva u bliskoj budućnosti.
ako djeci pružiš dobre temelje za osobnu izgradnju, država tom analogijom ima najbolju moguću perspektivu.
i to u jako kratkom vermenskom roku.
a kako to učiniti? kroz kozmetičke promjene i
kroz supresivno zastarjelo školstvo koje blokira kreativnost i svako kretanje prema individualnosti sigurno ne.
zašto bismo pobogu išta mijenjali, pa zar nije lakše upravljati masom koja je homogena i lobotomirana? manje različitih zahtjeva, ne bune se, pognute glave prihvaćaju svaki hir vladajućih–zvuči kao raj za upravljački aparat..skoro pa sistem autopilota, pa se političari stignu pozabavit’ omiljenim aktivnostima i hobijima (krađa) dok narod spava, kaj ne?
promjene trebaju doći iz korijena, pa sve do vrha.
mi trebamo pomak u razini svijesti, a to nećemo dobiti u starim uvjetima sa 50godina starim setom “vodećih”.
cijela ova garnitura političara kontaminirana je i sve ih treba jednostavno odstraniti. nema drugog riješenja.
a narod treba buđenje. buđenje svijesti. a to će se desiti samo ako klinci dobiju šansu da traže svoje vlastito “ja”.
zašto? zato što su ljudi različiti i kao takvi jesu neograničeno blago. jer u riješavanju problema dvije su glave pametnije od jedne. ali ne ako su obje te glave programirane na jednak način – ostavljen im je instinkt za preživljavanje (na kom se preživljavanju bogati još više bogate) a blokirana viša individualna svijest koja bi mogla pronaći nova riješenja za kolektivni “drugačiji svijet je moguć”.
i još jedna stvar – dok god je svijet orijentiran prema ratovima, i na taj način blokira empatiju barem u muškoj polovici populacije, mi ne idemo nigdje.
dok god ne postoji svijest o svijetu oko nas ( biljka, životinja, čovjek, kamen, zrak, voda, atomi, kvanti…..) i dok god ne postoji sposobnost da se osjeti bol/ tuga ili radost/smijeh drugog entiteta iz naše okoline i sposobnost da se brinemo o bićima koja nas okružuju, mi ne idemo nigdje iz ovog mulja depresije.
kvazievolucijski postulati kažu da najjači preživljava. da, ali ne najpodliji najjači. jer mi nismo životinje. ljudi imaju osjećaje.
a ako preživljavaju samo najpodliji, umjesto najempatičnijih, zar nije jasno koliko su različita ta dva moguća ishoda? dva različita svijeta. pakao i raj.
kompetitivnost spada u zonu rata. i to je borba protiv braće. borba protiv nas samih.
zar nije vrijeme da pružimo ruku prijateljstva umjesto podmetanja noge “bratu konkurentu” u trčanju za vlastitom pobjedom?
da li bi nam kompeticija imala smisla da svaki entitet oko sebe doživljavamo kao dio sebe, kao sebe same???
peace & love 🙂
A sto je sa skandinavskim socijalnim kapitalizmom?
Meni se cini skroz uspjesan 😉
Prije nego pročitaš odgovor molim te pročitaj prvo članak kojeg sam napisao upravo na temu tvoga pitanja
‘Skandinavski model’ je mješavina svega i svačega, npr. Norveška je zemlja izvoznica nafte, ne želi ući u EU da bi dijelila svoj novac manje razvijenima zemljama unutar EU (tj. odbacuje Jugoslavenski model raspodjele prihoda među republikama na način da bogatije financiraju siromašnije), te na taj način u biti odbacuje tu kvazi-socijalističku ideju pan-europske preraspodjele bogatstva. Najbitnije od svega, plaće su velike, a stopa nezaposlenosti u Norveškoj je samo 3,3%. Sukladno tome broj ‘socijalnih slučajeva’ je jako malen, tako da je moguće održavati visok standard za sve. Uspoređivati Hrvatsku sa Norveškom je suludo.
Švedska je sa druge strane također ‘svjetlosnim godinama’ udaljena od Hrvatske, rata tamo nije bilo od 1814. godine, odnosno nije sudjelovala niti u 1. niti u 2. svjetskom ratu i zapravo je profitirala od njih. Njihov državni proračun je u plusu zadnjih 12 godina (sa iznimkom 03′ i 04′), za razliku od našeg koji je kontinuirano u velikom minusu. Njihov vanjski dug je zanemarive veličine i svake godine je sve manji, za razliku od našeg koji raste po stopi od 19% godišnje (udvostručava se svake 4 godine). Bitno je napomenuti da Švedska ne želi uvesti Euro, te da je izrazito prijateljski nastrojena prema poduzetništvu. Svjetski ekonomski forum (WEF) rangirao ju je kao drugu na svijetu po ekonomskoj slobodi, odmah iza Švicarske. Ukupno porezno opterećenje tamo je zapravo manje nego u Hrvatskoj, porezi na prihod su nešto viši ali su zato doprinosi za zdravstveno puno niži – 1,5%, a kod nas su 15% (odnosno zdravstvo se financira iz poreza, a ne iz doprinosa), a novac spremljen u njihovom sustavu mirovinskog osiguranja 5 puta je veći od prosječnih godišnjih rashoda. Kod nas je godišnji manjak u sustavu mirovinskog osiguranja 20 milijardi kuna, a država za otplatu vanjskog duga u 2011. daje 22,4 mlrd kuna. Postotak plaće koji u Švedskoj odlazi na mirovinsko osiguranje (u obliku doprinosa) je 18,5%, a kod nas je 20%.
Uglavnom, uspoređivati Hrvatsku sa Švedskom je nemoguće, kako zbog razlike u općem stanju državne ekonomije tako i zbog drugačijeg mentaliteta ljudi. Tvrditi da će nas povećanje poreza (državnih nameta) i socijalistička ekonomska politka dovesti ‘korak’ bliže ‘skandinavskom modelu’ je teška ZABLUDA. Bitno je napomenuti i da se sve skandinavske zemlje upravljaju na kapitalistički način (troši koliko imaš mentalitet), odnosno ne živi se na dug, ekonomske slobode su veće, korupcije gotovo i nema, nezaposlenost je mala, a poduzeća koja stvaraju profit su u vlasništvu njihovih ljudi, a ne stranih korporacija. Ako me netko pita da li sam za ‘skandinavski model’ mogu reći da u mnogim elementima jesam za, ali ako me pitate da li skandinavski model ima ikakve veze sa krimi-socijalizmom kojeg provode političke elite u Hrvatskoj (HDZ/SDP) – odgovaram odmah, bez stanke – Ne! U biti, socijalistička politika koju provode političke elite (visoki porezi, rasprodaja profitnih poduzeća stranim korporacijama, male ekonomske slobode, velika nezaposlenost i visoki dugovi) UVIJEK vodi u opću bijedu i siromaštvo, a ne ‘korak bliže skandinavskom modelu’ kao što socijalisti pokušavaju prikazati.
I šećer na kraju – skandinavske zemlje ne financiraju socijalnu politiku zaduživanjem (dugovima), Hrvatska to uporno radi. Socijalno blagostanje mora biti posljedica općeg ekonomskog razvoja, a ne posljedica kupovanja glasova državnim zaduživanjem i golemim proračunskim deficitom (tzv. fiskalno ludilo). Odnosno moj stav po tom pitanju također je u potpunosti u skladu sa ‘skandinavskim modelom’.
dobar odgovor 🙂
nisam ja mislio usporedjivat Hrvatsku i Švedsku nego ih stavit kao moguci uzor za buducnost (Danska njam) ali totalno se slazem s tobom da nismo ni priblizno na njihovoj razini…
i prvi korak je stimulirati poduzetnishtvo, inovaciju i izvoz, a to je sve moguce samo korijenitom promijenom vlasti, micanjem ustaljenih interesnih skupina 😉
samo dalje da kratko komentriam onaj drugi tekst kaj si mi linkao:
sve sto si rekao stoji ali fora je da kapitalisticka globalizacija u obliku u kojem se provodi lako moze sjebati drzavu, npr. 1.) Jaz u dohocima između 20% najbogatijih i najsiromašnijih zemalja narastao je od omjera 30 prema 1,1960. godine na 82 prema 1 2005.
2.) pravilo u svim institucijama koje provode i kontroliraju kapitalizam je : najviše glasova – najbogatijima i političkim najmoćnijim zemljama.
3.) Trgovinska liberalizacija i tehnološki napredak, uništavaju tradicionalne poljoprivredne zajednice i omogućuju jeftin uvoz roba, da ne spominjem primjere rasprodaje prirodnih bogatstava i utjecaj TNK-a na slabije razvijene…
anyway totalno podrzavam inicijativu koja je predobra ali ima dosta neotvorenih pitanja, sto s EU koja trazi od nas da se max liberaliziramo i maknemo sve poticaje, kako se zastiti od stranog kapitala da ne pokupuju sve kaj je dobro, kako reformirati mirovnisnki sustav i kako rijesiti vanjski dug bez daljnjeg zaduzivanja i bez micanja socijalnih sloboda obicnih ljudi?:)
idem dalje citat 😀
Eto, veseli me da podržavaš našu opciju, međutim bitno je shvatiti da razlika u prihodovnom cenzusu između bogatih i siromašnih nije loša, pod pretpostavkom da svi imaju bolja primanja i žive bolje.
Logično je za očekivati da će u društvu koje je ekonomski slobodno ljudi koji žele raditi, ulagati i stvarati kapital biti značajno bogatiji od onih koji žive od socijalne pomoći.
Razliku ‘bogatih’ i siromašnih unutar društva možeš smanjiti samo tako da provodiš ekonomsku politiku koja suzbija rad, ulaganje i stvaranje kapitala, te preusmjerava značajna sredstva primateljima socijalne pomoći. Međutim takva politika, a Hrvatski slučaj to potvrđuje, neće smanjiti broj siromašnih i onih koji egzistiraju na socijalnoj pomoći – nego ih naprotiv povećati, a to sam u svome članku na temu socijalne politike u HR i dokazao.
Zapazi još nešto, najbogatije zemlje na svijetu provode kapitalističku ekonomsku politiku (SAD, Japan, Kina), one siromašne u pravilu zagovaraju socijalizam, međutim takav ekonomski model ih gura u još veće siromaštvo, te izravno povećava razliku između bogatih i siromašnih. Da bi shvatio kakav utjecaj ima provođenje socijalističke politike (preraspodje društvenih dobara) na ekonomiju bilo bi dobro da pogledaš primjer detroita. Ovaj video je MUST SEE
Socijalizam neće pomoći našem gospodarstvu, nije nikada niti pomogao! Provođenje socijalističke politike NEĆE smanjiti razliku između bogatih i siromašnih zemalja na način da siromašne postanu bogatije, on može jedino učiniti da bogate budu siromašnije. Ne moraš biti ekonomski genije da bi to shvatio.
“Kapitalisticka globalizacija u obliku u kojem se provodi lako moze sjebati drzavu” – shvaćam što hoćeš reći, međutim ‘kapitalistička globalizacija’ UNIŠTAVA socijalističke zemlje jer nemogu biti tržišno konkurente, sa druge strane kapitalističke su sve bogatije. Ako je tvoj način borbe protiv ‘kapitalističke globalizacije’ taj da Hrvatska vodi socijalističku ekonomsku politiku, zemlja će nam još više propadati, a razlika između nas i bogatih zemalja će biti JOŠ VEĆA, a NE MANJA. Odnosno shvaćaš vjerojatno i sam da to socijalizam nije dio ‘riješenja’.
Logično je da će najbogatije zemlje (kapitalističke) imati najviše ‘glasa’ u svjetskim monetarnim institucijama budući da imaju najviše novaca, ako siromašne socijalističke zemlje ne vole tu činjenicu neka osnuju svoju ‘socijalističku banku za obnovu i razvoj’, pa neka neimaštinu ravnomjerno raspoređuju među sobom. Dati neuspješnim i siromašnim zemljama da vode svjetsku ekonomsku politiku bilo bi KATASTROFALNO, zato jer su dugovi, trošenje iznad mogućnosti, velika državana birokracija, visoki porezi i suzbijanje zdrave ekonomije jedina ekonomska politika koju oni znaju. Razlog zašto su u dugovima krije se u činjenici što su provodile politiku trošenja iznad mogućnosti (kupovale glasove), a ne zato jer su ovi drugi ‘zli kapitalisti’. To je kao da za dugove na svojoj kreditnoj kartici kriviš banku, a ne sebe.
Sada dolazimo do ‘trgovinske liberalizacije’ i njenog utjecaja na domaću ekonomiju, ti recimo predlažeš to da se uvedu carine na uvoznu robu, ja naprotiv kažem, SMANJITE POREZE, omogućite ljudima koji stvaraju vrijednosti (npr. proizvode tehničku robu- mobitele, kompjutere, TVe) da posluju u slobodnim zonama i ostvare profit, daj im oslobođenje od poreza (ili nisku stopu poreza), neka plaćaju samo doprinose ili nešto slično, na taj način učiniti češ našu zemlju konkurentnom i potaknuti ulagače na proizvodnju u Hrvatskom. Povećanjem carina naprotiv nećeš ‘pomoći’ domaćoj proizvodnji roba visokih tehnologija, jer se takve ionako zbog sulude ekonomske politike kod nas niti ne proizvode, ali ćeš pomoći švercerima.
Vezano uz poljoprivredu, problem kod nas je u tome što se ne potiče ‘profitna poljoprivreda’, pod time ne mislim na ‘velike zemljoposjednike’, nego na male ljude sa malim parcelama.
Npr. proizvodnja hrena (po hektaru) je 10 puta isplativija od pšenice. Međutim, zahtjeva puno rada, a seljaci su naviknuti na pšenicu, ne da im se učiti uzgajati novu kulturu i ne žele više raditi.
“Računica pokazuje da se na poljima hrena, uz prinos od šest tona po hektaru, može se ostvariti dobit od 40.000 kuna, ili od 8000 do 10.000 kuna po hektaru. To je gotovo deset puta više nego na hektaru pšenice, koju više nitko ne želi otkupljivati. ”
Zapazi umjesto da država potiče proizvodnju hrena većim subvencijama (ili bilo koje druge profitne kulture koja se trenutno uvozi i skupo plaća – jagoda, limuna, lavande, jabuka, XY), ona potiće stvaranje gubitaka
http://dnevnik.hr/vijesti/gospodarstvo/seljaci-uporni-iako-su-jagode-isplativije-oni-uzgajaju-kukuruz.html
Obavezno pogledaj ovaj prilog sa NoveTV. Produkt takve gospodarske politike je da uvozimo skupe kulture, a imamo hiperprodukciju jeftinih – kukuruza i pšenice. Seljaci ih nemaju gdje prodati, pa država kupuje viškove koji se poslje ukradu (iz silosa u Đakovštini nedavno je ukradeno 26.000 tona pšenice) i potom jeftino izvezu (ispod cijene).
Ja mislim da treba mijenjati mentalitet ljudi, odnosno suzbijati njihovu težnju za neradom i hiperprodukcijom kultura koje stvaraju gubitke državi, a seljacima ne donosi profit nego im omogućuju životarenje.
Hrvatska poljoprivredna politike (ona koja je usmjerena stvaranju gubitaka umjesto profita) pretvorila je seljaka iz vlasnika gospodarstva i kapitala koje može donjeti profit u PROSJAKA koji preživljava na račun državnih subvencija.
Drugim riječima, problem naše politike vezan je uz socijalističko ekonomsko usmjerenje (podupiranje stvaranja gubitaka), umjesto u kapitalističko stvaranje profita. Umjesto da država gura seljake na uzgajanje profitnih kultura, školovanje za njihov uzgoj i subvencije za prelazak na nju, ona je usmjerena na održavanje postojećeg stanja, koji posljedično vodi u propast i seljake i državu.
Naš problem sa poljoprivredom NEMA VEZE sa slobodnim tržištem, upravo suprotno, ono nam omogućava izvoz skupih kultura za kojima vlada potražnja na stranim tržištima. Uništavanje tradicionalne poljoprivredne zajednice produkt je 6 desetljeća planske ekonomije koja stvara gubitke umjesto profita.
I najbitnije od svega što si napisao je sljedeće:
“sve sto si rekao stoji”
To je ključna misao, sve ove socijalističke teroretske šeme, stvaranje atmosfere protiv ljudi koji žele stvarati kapital i profit i slično će nas odvesti samo dalje u bijedu i siromaštvo.
Moraš odbaciti socijalizam iz glave i napraviti coming out iz mentalnog komunizma (socijalizma), i prestati se hraniti njihovim lažima. Počni čitati ekonomsku literaturu koju su napisali ljudi koji su zvjezde svjetske ekonomije, koji imaju golemi kapital i stvaraju profit. zaboravi marksizam-lenjinizam, to nije pomoglo NIKOME, neće niti nama!
Strani kapital je pokupovao sve što je mogao zato jer se domaćim ljudima propovjedao socijalizam (‘kapitalisti su loši ljudi’), dok je vlada provodila (i dalje provodi) politiku trošenja iznad mogućnosti. Jedini način na koji možeš financirati politiku ‘troši više nego što imaš’ su ili dugovi ili prodaja profitne ekonomije strancima (budući da domaći ljudi žive u materijalnom i mentalnom socijalizmu – čitaj bijedi i siromaštvu).
Žalosno stanje naše države danas tako je izravna posljedica vladine socijalističke politike. Budući da svaki problem treba rješavati od uzroka, očito je u kojem smjeru treba napraviti zaokret. Što se tiče ovog prvog pitanja vezanog uz rješavanje dugova bez novog zaduživanja – budući da novac koji bi trebao ići našim ljudima odlazi na dugove (iduće godine 22,4 mlrd kn), nemoguće je istovremeno imati vuka sitog i ovce na broju, odnosno ili ćeš morati ‘otpisati’ dugove ili ljude ostaviti gladnih trbuha, budući da mi je više stalo do naših ljudi, skloniji sam ovoj prvoj ideji koju bi napravio selektivno (otpis državnog duga prema stranim vjerovnicima).
Socijalistička politička elita naprotiv nikad ne bi prihvatila ideju otpisa dugova jer bi im to onemogućilo daljnje zaduživanje, a njihov ekonomski model živi na dug. Što se tiče drugog pitanja, kako vratiti kapital u Hrvatske ruke, to je također jednostavno, prvo treba uvesti varijabilnu stopu poreza na dobit, odnosno umjesto da je stopa 20% za sve, treba uvesti (kao npr. u Rusiji) da domaći ljudi i tvrtke plaćaju 15%, a strane privatne osobe i korporacije 30% (ekonomski patriotizam). Istovremeno treba ljude uputiti ka tome da obilaze tržište dionica i novca, a ne šoping centre kada imaju višak slobodnog vremena, te da polagano, ali kontinuirano počinju preuzimati kapital u svoje ruke (stvoriti u njima kapitalistički mentalitet).
Drugog riješenja ja ne vidim, a ti? Da li misliš da je socijalizam put koji će nas izvesti van iz bijede, ili odvesti u još veće ekonomsko ropstvo i siromaštvo?
I naravno ako te zanima cijela ova inicijativa, javi mi se na mail ipernar@yahoo.com pa se možemo sresti i u živo 🙂
JA SE UVIJEK PITAM KAKO SI TI TOLIKA MUDRICA I KAD PROČITAM NE MOGU SE NI S ČIM NE SLAGATI?
Rina draga dođe mi da plaćem kada vidim kakvo je stanje uma u glavi prosječnog Hrvata, ljudima je ispran mozak u doslovnom smislu te riječi.
Kako to da sam mudrica? Nešto je stvar nasljedstva, a nešto učenja…
Preci su mi bili ljudi koji su posjedovali kapital i koje je socijalizam uništio, roditelji su mi bili ljudi koje je socijalizam držao u bijedi ali im nije mogao oduzeti intelekt, taj intelekt su prenjeli meni, potom me znatiželjan um doveo do toga da čitam literaturu koju su pisali ‘klasni neprijatelji’…
Uglavnom počeo sam čitati knjige koje su pisali ekonomski uspješni ljudi, što sam ih više čitao sve više sam shvaćao praktični i teorijski dio onoga što su govorili. Posljedično je u meni došlo do promjene mentaliteta…
Budući da je kapitalizam proizišao iz protestantizma počeo sam čitati Bibliju i posljedično nakon socijalizma odbacio i katolicizam. Shvatio sam da katolicizam propovjeda siromaštvo i drži ljude u materijalnoj i duhovnoj bijedi i ropstvu, takva religija mi ne treba. Jednom kada sam postao protestant sve ove ekonomske istine su dobile čvrst temelj.
Protestantizam me naučio skromnosti, poštenju, štedljivosti, odbacivanju potrošačkog i kolektivnog mentaliteta, uglavnom prisili te da razmišljaš sam za sebe. Zanimljivo je da protestantizam ne zagovara izravno kapitalizam ali ukoliko srcem prihvatiš vrijednosti koje on zastupa nalaziš se u sitaciji da ti je on jedino prihvatljivo društveno uređenje.
Postoji jedna fenomenalna knjiga “Protestantska radna etika i duh kapitalizma” (Max Weber ju je napisao)
Uglavnom ja ti rad ne doživljavam samo kao način stjecanja kapitala, nego i kao vjersku obavezu, neznam kako bi ti to drugačije objasnio. Najlakše će ti biti to shvatiti ako pročitaš Isusovu usporedbu iz Mateja 25, 14-30:
(talenat je bio mjerna jedinica za tadašnji novac)
“Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. “Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: `Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!` Reče mu gospodar: `Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!`
“Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: `Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!`
Reče mu gospodar: `Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.`
“A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: `Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!` A gospodar mu reče: `Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.` “`Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.`”
Potom pročitaj članak kojeg sam napisao na temu osobnih financija, odnosno o tome kako sam počeo ulagati na tržištu kapitala i sa 24 godine došao do vlastitog stana bez kredita
https://zelenapolitika.wordpress.com/2010/12/11/zasto-je-nuzno-financijsko-obrazovanje/
Pogledaj i ove stihove
„Ne iskorišćuj svoga bližnjega niti ga pljačkaj! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do sutra“ (Lev 19, 13) „Evo viče plaća žetaoca vaših njiva koju im uskratiste i vapaj žetalaca dopriješe do ušiju Gospoda“ (Jak 5, 4).
“Lijena ruka osiromašuje čovjeka, a marljiva ga obogaćuje”
“Tko obrađuje svoju zemlju sit je kruha”, “Valjan čovjek ostavlja baštinu unucima, a bogatstvo se grešnikovo čuva pravedniku”.”Otpadnik se siti svojim prijestupa, a dobar čovjek svojim radom.”, “Radi marljivo i postani vođa, budi lijen i nikad nećeš uspjeti”, “Gdje nema vizije ljudi propadaju” itd itd…..
Mogao bi ti tako navoditi stihove do sutra, to je ujedno i razlog zašto su Židovi bogati ljudi i zašto su sve protestantske zemlje u pravilu i ekonomski uspješne. Najbitnije od svega je shvatiti da je socijalizam opijum za mase koje su prihvatile komunizam kao religiju. Eto, nadam se da sam ti dosta rekao…
Da budem iskren do kraja, ja sam se mislio odseliti iz Hrvatske, djelio me samo posljednji korak, dobio sam poziv da idem u Njemačku raditi kao viši med tehničar, i onda se prelomilo nešto u meni i rekao sam da neću otići dok ne dam priliku ljudima u mojoj domovini da glasaju za progresivan ekonomski koncept, ako izgubim izbore barem znam da sam pokušao, učinio sam sve što sam mogao, a ako ljudi stvarno žele živjeti u bijedi ja tu nemogu ništa učiniti. Znam da će biti čudo ako osvojim mandat u saboru, ali ja ti vjerujem u čuda. Ima u meni neki element vjere, ima nešto u meni što me goni naprijed i ja ti stvarno vjerujem da će cijela ova ideja uspjeti.
Lega, puno bi lakše dopirao do ljudi da sažetije pišeš. Imaš zanimljivih ideja, ali ih posve razvodniš. Izgube se u šumi nebitnog.
Skrati priču na bitno.
Siro dragi 🙂
Super si pitanje postavio!
Naime, ljudi su ti po naravi takvi da jednostavne stvari ne mogu razumjeti. Trebaš im doslovce slikovito sve objasnit, jer u suprotnom imaju hrpu potpitanja. U biti imaju i ovako, ali barem malo manje.
Smisao svega je da čovjek koji to pročita shvati da je ta ideja utopijska i pogubna za cijelo društvo.
Ako ne daš hrpu primjera i argumentata, ljudi će reći “to je samo teorija, nas zanima praksa”.
Kod nas su komunisti/socijalisti 50 godina ljudima ispirali mozak i njihove zablude su jako duboko ukorjenjene u ljudima, ušle su im u podsvjest. Zato je bitno razotkriti to ludilo temeljito i sustavno, jednom kada ljudi shvate suštinu problema, ništa ih više neće moći zadržati u mentalnom ropstvu te propale ideologije.
Tebi jesu ove stvari jasne, ali ima hrpa ljudi u našem društvu koji vjeruju da društvene razlike trebaju biti što manje, i da država velikim porezima treba preraspodjeljivati novac. To u teoriji zvuči dobro, ali u praksi ima katastrofalne posljedice za cijelo društvo (da svi žive u siromaštvu). Međutim da bi to ljudima objasnio moraš napisati malo duži tekst, jer su na temu njihovih lažnih teorija napisani čitavi svesci enciklopedija.
Sve pet, al’ kažem ti – 90 posto ljudi se neće upustiti u čitanje dugog teksta na webu. Odbiješ ih samim time što moraju skrolati. Treba (i može) biti sažetije.
Inače, pišeš o stvarima o kojima ljudima tupim već koju godinu. Ne nužno na taj način, ali suština je vrlo slična.
Drago mi je da nisam usamljeni luđak. :o)
Siro, javi se na mail ako se želiš priključiti cijeloj ovoj ideji. Dobro došao si!
PS: Nisi uopće lud nego se usuđuješ razmišljati svojom glavom
potpisao bih manje-vise sve receno, osim “Zato su ljudi bježali iz Jugoslavije na zapad, ISTO kao što se bježalo i iz Istočne u Zapadnu Njemačku.”
Nije to bas bilo isto :-))))))))) Mi smo imali pasose u dzepu i mogli smo otici kad god smo htjeli, koliko god puta smo htjeli i koliko god dugo smo htjeli, ukljucujuci odlazak na kavu u trst, minhen ili bec ili u trajnu emigraciju ili bilo sto izmedju toga dvoga, po vlastitom nahodjenju i bez trazenja pristanka vlasti.
A istocnoevropljani su bjezali pod kisom metaka. To je MALO drukcije :-)))).
gjuro,
i iz juge se je bježalo pod kišom metaka, ali kada je nezaposlenost u drugoj polovici 50-ih došla do brojke od skoro 40% tito je svima podjelio putovnice i poslao ih van da ih se riješi i time riješi nezaposlenost
jah, kako da ti kazem, i u istocnoj evropi su imali isti problem s nezaposlenoscu pa im nisu podijelili pasose :-))) ako kazes da je nezaposlenost u pedesetima ‘dosla do 40%’, to bi znacilo da je prije toga bila manja… kad je bila manja? u staroj jugoslaviji? u endehaziji? nakon rata? sto je uopce ‘stopa nezaposlenosti’ u seljackoj zemlji na balkanu? ne pije mi vodu ta tvrdnja… sto se kise metaka tice, da, uvijek se naslo takvih koji bi ratovali protiv rezima, ali… zasto kisa metaka ako je dovoljno bilo sjesti na autobus, vlak ili u automobil? ni to mi ne pije vodu… barem smo tako mi onda mladi, kad bismo pozeljeli pomirisati kapitalizam sjeli pa otisli na par dana (kad god bi nam palo na pamet), a da nam je bilo tako ruzno kao sto je bilo u istocnoj evropi, bili bismo i ostali u tom kapitalizmu u koji smo slobodno smjeli otici i na kavu i u soping i u emigraciju… (da ne bude nesporazuma, ne hvalim ja stari YU rezim, ne ponovilo s, ali nema smisla pricati bedastoce o tome kako je bilo 🙂
Trebao bi znati da sve zemlje koje ti spominjes kao zemlje blagostanja da su kapital zaradile plačkom i izrabljivanjem te da i danas rade isto. I da socijalizam je samo prijelazna faza prema komunizmu (besklasnome društvu). Komunizma, niti socijalizam nisu idealni društveni sistemi ali ono što je postala Jugoslavija je bilo dosta naprednij od ova dva gore pomenuta društvena sistema te je uz samo male izmjene svoga sistema mogla postati veoma jaka zemlja u svijetu.