Velik broj ljudi nalazi se u minusima i kratkoročnim kreditima zbog monetarne politike, nažalost navika trošenja iznad mogućnosti samo je djelomično odgovorna za dugove građana. Bez promjene monetarne politike većina nikada neće izaći iz duga, naprotiv ukupan iznos duga biti će sve veći i veći. Ovaj strip će vam objasniti zašto je tomu tako…
[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]
Ako vas zanima više o ovoj temi, pročitajte knjigu “Kako je nastao novac”, napisana je u obliku romana, lagano se čita i objašnjava novčani tok u Republici Hrvatskoj, problematiku novca kao duga, ulogu naše središnje banke, ali i uzročno – posljedične veze svakodnevnih problema sa kojima se susreću ljudi, od nemogućnosti vraćanja kredita, masovnih blokada i ovrha, do rasta cijena kojeg prati pad plaća.
Ivan Pernar blog 
odlično, sviđa mi se
Postovani g. Pernar,
vjerojatno su vam poznate teze iznesene u Zeitgeist – addendum. Ovakvo razmišljanje ide u tom pravcu, a ukoliko se ono pokaže točnim, tada mislim da je manevarski prostor za kolektivnu akciju uzak. Ukoliko nisu, ili većim dijelom nisu – tada se valja upitati leži li doista korijen problema u bankarskom ukamaćivanju inflatornog novca? Ili leži u nerazumnom ponašanju javne uprave i pojedinaca, logici ‘uhljebljivanja’, kupovine glasova i neodgovornog zaduživanja? Ukoliko se namjeravaju dugovi rješavati monetarnom intervencijom (što je humano rješenje jer raspoređuje teret dugova na sve ovdje i sada) umjesto prebacivanjem na teret budućih punitelja proračuna (što su i moja djeca), tada želim znati do u detalje što se planira, u kojoj mjeri, kakvi efekti se očekuju od intervencije, u kojem roku, kakvim mjerama će se suzbijati neželjene pojave potaknute takvom intervencijom te da za takvu intervenciju postoji društveni konsenzus. Inače ne.
Trenutno su banke jedina institucija koja stavlja novac u opticaj (i to zaduženi), mi želimo da država pušta nezaduženi novac u opticaj.
Ono što je bitno jest voditi takvu ekonomsku politiku koja će voditi ka zdravom i rastućem gospodarstvu, tako da novac koji se tiska ima uporište u kapitalu.
Pitanje mjera koje treba poduzeti je sljedeće
Otpis vanjskog duga, nacionalizacija banaka, i otpis unutarnjeg duga tj. dugova pojedinaca i poduzeća u onoj mjeri u kojoj je njihov dug vezan uz vanjski dug. Drugim riječima
Ako su banke pustile na tržište 200 mlrd kuna kredita, a ušteđevine građana iznose samo 100 mlrd, to znači da je ostalih 100 mlrd nabavljeno zaduživanjem u inozemstvu.
Otpisom vanjskog duga mogao bi se ‘prebiti’ i unutarnji dug, tako da banke jednostavno ‘prepolove’ svoja potraživanja prema poduzećima i građanima.
Dakle ako si bio dužan 10.000kn, sada si samo 5, ako si bio dužan 500.000 onda si dužan 250.000 itd….
Naravno, za provedbu te mjere biti će nužno nacionalizirati strane banke koje potom treba po principu IPO modelu (javne ponude), ponuditi građanima na otkup po nižoj cijeni.
Postoji i tzv. osobna odgovornost, odnosno problem minusa je istovremeno na državnoj razini (pitanje monetarne politike), ali i osobnoj (način raspolaganja novcem), odnosno problem financijske nepismenosti.
Nažalost ako je sustav u startu postavljen kao naš, dugovi se mogu jedino povećavati, ovo su primjeri ljudi koji su upali u dugove, oni naizgled jesu posljedica njihove financijske neodgovornosti, ali nažalost, kao što sam rekao ne samo toga. Ako ne dođe do promjene monetarne politike i financijskog opismenjavanja od školske dobi, mnogi će doživotno biti robovi banka.
“Imam minus od 6.000kn, u minusu sam 5 950 i jučer ujutro vidim da mi je minus smanjen na 5.900 i sad sam naravno u nedozvoljenom minusu i lupit ce mi kamate. Mislim, koje su im to fore? Redovito mi plaća sjeda već 20 mjeseci u PBZ-u svakog 15og u mjesecu i svakog 15og izađem iz minusa i onda opet slična priča do sljedeće plaće ali mene brine zašto to rade tako?”
Zapazite problem ovog čovjeka, on je navikao živjeti u stanju trajnog minusa. Već 20 mjeseci tako funkcionira i uopće mu ne pada niti na pamet da pronađe prostor za mjesečnu uštedu od 500kn i za 12 mjeseci izađe iz dugova. Vrlo je vjerojatno da niti nema investicijski plan ili mu je plan loš.
Ovo je drugi slučaj: “Već godinama tražim ograničenje minusa na nekih 5000 kuna i ne mogu dobiti … Netko će reći pa nemoj trošit iznad 5000, ali to su priče za malu djecu, ljudi s obiteljima imaju potrebe od žene do djece i to je jednostavno nemoguće kad imate novac na raspolaganju.“
Ovaj također nije u stanju trajnog minusa zbog iznenadnog spleta okolnosti. On ima naviku trošenja ukupne svote novca koji mu je na raspolaganju i to višegodišnju, što je najzanimljivije njegovi rashodi ne ovise o stvarnim potrebama. To on i sam priznaje izjavom da mu je nemoguće smanjiti rashode ako ima novaca na raspolaganju. Što je još smješnije, za svoje dugove okrivljuje druge, iako iznos njegovog duga ovisi o količini novca na raspolaganju, a ne potrebama žene i djece, budući da su njihove potrebe uvijek u skladu sa količinom novca na raspolaganju.
Sada dolazi jedan žešći primjer: “Imam odobreni dodatni minus po tekućem na rate, 2 mjeseca sam prekoračila dozvoljeni minus koji je bio onaj najveći od 30.000 kuna i to zbog pripisa kamate”
Ova žena u kreditima je DO GRLA. Svjesno je ušla u dugove, ali je svjesna i toga da ne zna kako će te dugove vratiti. U biti ostatak njenog pitanja, kao i u ostalim slučajevima usmjeren je na tehničko pitanje (kako opet biti u minusu na rate), a ne rješavanje samog minusa.
Radi se jednostavno o krivom mentalitetu, sljedeći primjer to potvrđuje: “Imam tekući račun u PBZ-u. Odobren minus u 9 mjesecu do 5.000 kn. Sad mi treba odobrenje do 8000 kn. dal će mi ga odobriti ukoliko zatražim?” Zapazite ona umjesto da smanji rashode i izađe iz minusa, traži način da uđe u još veće dugove. Kao da će to rješiti njezine financijske poteškoće.
Uglavnom, svi ti ljudi umjesto da rade za novac, rade za kamatu. Sa druge strane, financijski solventni ljudi rade za novac, a kamata (prinos) radi za njih.
Jedna od financijski upitnih odluka svakako je kupnja novog automobila, kada se istovremeno može kupiti polovni koji ima istu potrošnju goriva i sličan komfor, samo što je rabljeni. Većina će radije kupiti ‘ganz novi’ auto, usprkos tome što im takav nije nužno potreban. Odnosno, dug je u pravilu posljedica osobnog izbora, a ne nužne potrebe. Zato se taj izbor i ostvaruje na dug. Ponekad je taj izbor ne samo nepotreban nego i štetan za pojedinca, kao u slučaju cigareta, pa ipak – mnogim pušačima je teže odreći se cigareta, nego života na dug (‘uzmi sve samo cigarete ne’ mentalitet).
Prestanak pušenja jedan je od najjednostavnijih načina za izlazak iz minusa: ”Više od 600 kn mjesečno uvučete u pluća i onda izbacite u zrak kao dim. Godišnje, to je 7200 kuna. Da taj novac uložite na najsigurniji način (u banku sa kamatom od 5,5% godišnje), za pet godina imali bi 42,307 kuna, a za 10 godina 97,181 kn“. Kada bi tako radili 40 godina na kraju bi imali preko milijun kuna ušteđevine, odnosno mirovina vam ne bi bila niti potrebna i to samo uz 5,5% godišnjeg rasta.
Međutim, malo je ljudi koji razmišljaju o štednji i dugoročnom ulaganju (ako vas više zanima o ulaganju pročitajte ovaj tekst).
Ovo je još jedna priča onih koji žive iz mjeseca u mjesec, a takvi predstavljaju većinu.
“Zovem se Ivo 25g, a račun mi je otvoren u PBZ-u u Đakovu, ja sam zaposlen već skoro dvije godine, znači državna firma i zaposlen sam za stalno. Moja iskustva su sljedeća: već PAR puta sam isao u pbz da mi odobre minus, prvi puta odobre mi minus 300 kn (smješni, jel da?), ništa odem ja ponovno, ispričavaju se oni , kažu biti će to sve u redu, došlo je do pogreške , reko ajde dobro (ko radi taj i griješi), nakon par dana odobre mi oko 4000 kn (iskreno meni nije ni trebalo više, jer imam neke svatove, a i registracija ovaj mjesec).”
Da sumiram, kao i u svim ostalim slučajevima ovaj mladić je usmjeren na tehnički problem kojeg ima sa odobrenjem minusa, a ne na sam minus. Zato nisam njegovo pitanje do kraja napisao. Međutim opet se radi o financijskoj nepismenosti, bračnom paru više će koristiti neka knjiga o štedljivosti i dugoročnom ulaganju, nego jednokratna ‘injekcija’ od 2-3 tisuće kuna. Da stvar bude apsurdnija, većina mladih parova više će se radovati nekom novčanom iznosu, nego knjizi koja im može pomoći u izgradnji pozitivnog odnosa prema novcu i dugotrajnoj financijskoj stabilnosti. Što se tiče registracije, ona nije bila izvanredan nego predvidiv rashod.
Ovo su neke od aktivnosti zbog kojih se većina nalazi u dugu:
– pušenje (u HR puši više od milijun ljudi, 25% populacije)
– kupnja novog auta
– kupnja previše hrane (45% muškaraca i 35% žena u Hrvatskoj je pretilo)
– sjedenje po kafićima
– kupnja novih cipela, košulja ili bilo čega drugoga što se ne kupuje iz nužne potrebe
– pregrijavanje stanova i kuća (meni je termostat na 19C, a mjesečni račun za plin 60kn – stan ima 62m2)
– kupnja više hrane nego se može pojesti (bacanje hrane)
– blagdanski shopping
– kockanje/klađenje (u HR 50,000 patoloških kockara)
– opijanje (u HR 250,000 alkoholičara)
– plaćanje TV pretplate
Hm, nacionalizacija banaka? To sigurno vodi u međunarodnu izolaciju a mozda i okupaciju 🙂 Pa cak i to je neki nacin da se navedeni problemi rijese, naime da se onda njima bavi netko drugi.
To je praksa i u mnogim drugim zemljama… 😉
da, slažem se da bi nacionalizacija banaka bila možda riskantan korak. a i tko bi to napravio? političari koje gledamo posljednjih 20 godina?
pa ipak, nikada ne bi trebalo odustati i pomiriti se sa situacijom.
bilo bi korisno pročitati knjigu “Doktrina šoka, uspon kapitalizma katastrofa”, tamo se može vidjeti na nekim iznesenim primjerima da narod nije tako bespomoćno izručen sudbini, ako se na pravom mjestu nađu pravi ljudi, kad voda naraste preko glave. a kod nas zbilja skoro da je tako.
Da je lako nije…moj osobni minus je bio 5.300kn,sveukupni mj prihodi su mi 2.900kn….i sada nakon 2 i pol godine moj minus je 500kn…i nadam se da cu to rijesiti kroz dva do 3mjeseca….i onda mi banka vise nece moći uzimati svaki mjesec kamatu(novac) jer sam u minusu……….napokon sloboda
I jos nesto suprug ima kredite,ohoho minus i 2 kartice…odnosno sada ima jednu,drugu smo prerezali i vratili…i ovo je napokon mjesec kada vise ne pretacemo iz supljeg u prazno (sa kartice u banku kad treba,pa onda opet iz banke na karticu kad treba platit racun) i to je vec veliki pomak……samo da napomenem…..krediti nisu iz hira vec iz potrebe za lijecenje djeteta jer druge opcije (pomoci) nismo imali….
Razmišljao sam puno puta o kamatama banaka na kredite građana. Mislim da je tu sama država gadno pogriješila šo je dozvolila da banka može promjeniti kamatnu stopu kako želi.
U redu može je promjeniti , npr meni koji sada idem tražii kredit. Sada vam je kamata 9% , pa ti razmisli , uzmi ili ostavi. Međutim ne može mi promjeniti kamatnu stopu na kredit koji sam podigao prije 2 godine. E tu je država zakazala.
sjetih se objasniti zašto ljudi rade ove stvari (tzv. uzročnici dugova):
Ovo su neke od aktivnosti zbog kojih se većina nalazi u dugu:
– pušenje (u HR puši više od milijun ljudi, 25% populacije)
*25% populacije je super brojka – bili smo na pragu toga da je u bivšoj jugi bilo 50 % pušača sigurno (pušilo se u saboru).
žene nalaze ozbiljnu satisfakciju u ovom obliku hedonizma.
alternativa je: rađati djecu ili kupovati skupe tablete za PMS ili alkoholizam ili pretilost ili otići u samostan. – sve veoma skupo i katastrofalno loše po muškarce. i žene također. još mi pada par stvari koje su vjerojatno dobre po žene i muškarce i ženski novčanik, al ne bih sad o tom.
– kupnja novog auta
*kupnja auta je prvi preduvjet za dobivanje posla – većina poslova nije u centru gradova, nego na periferiji – ili u drugom mjestu koje je različito od mjesta stanovanja – alternativa je skuplji i duži put javnim prijevozom, a da ne pričamo da postoje mjesta gdje uopće ne postoji organiziran prijevoz do posla.
– kupnja previše hrane (45% muškaraca i 35% žena u Hrvatskoj je pretilo)
* pretilost u hrvatskim razmjerima je zdrava – radije
pretilost nego manjak nutrientnih sastojaka u prehrani
i sve ono što je napisano gore o ženama pušačicama.
umjesto toga – pretilost je posljedica nedostatka vremena i volje i navike vježbanja odnosno fizičke aktivnosti. jer je postalo skupo čak i samo šetati jer ljudi dolaze u napast kupiti nešto. za jesti.
– sjedenje po kafićima
*radije to nego da vam dijagnosticiraju psihičke poremećaje na eci peci pec – pa da se morate nositi sa stigmom bolesti koju btw nemate – nego je posljedica zlostavljanja i to ne obiteljskog nego nekakvog drugog.
dalje, dobra strana toga da ste zapečačeni kao bolesni je što vas ne mogu vući po sudovima isti ti zlostavljači i osiromašiti vas i vašu obitelj, dobra strana siromaštva je što vam nemaju ništa oduzeti na sudovima. pomoću sredstava i institucija pravne države. a potpomognuti institucijama zaduženima za socijalni rad, traženje umirovljeničkih domova, i tako dalje – jako puno institucija… koje vas mogu sjebati for life.
* a downside ovoga sjedenja… ja ga ne vidim… dalmatinci i dalmatinke su najzdraviji i najduže žive – sjedenje po štekatima je način života. jedna kava može trajati i do 2 sata. dakle, 2 sata oslobađanja od stresa. neprocjenjivo.
– kupnja novih cipela, košulja ili bilo čega drugoga što se ne kupuje iz nužne potrebe.
*definirajte mi nužnu potrebu, pa da vam objasnim kako se mora biti obučen na radnom mjestu. također da vam objasnim kako je moguće da curice izgledaju kao žene – zgodne, mršave i prekrasnih boja kose, našminkane do ibera… prokleti zološki vrt i raj za pedofile. skuplje je hraniti se ”zdravom” hranom nego biti svejed i jesti što jeftinije.
– pregrijavanje stanova i kuća (meni je termostat na 19C, a mjesečni račun za plin 60kn – stan ima 62m2)
* ima ljudi koji žive u stambenim četvrtima (npr. toplana, ili griju na drva) kod kojih ništa ne vrijedi ako štedite, jer se cijena grijanja plaća naspram potrošnje čitave zgrade koja se dijeli na stanare u jednakom omjeru. i kada živite tako da se smrzavate zimi cijeli život na 19 stupnjeva: aka 24 godine – onda mi se javite na kolko ćete staviti termostat kad dobijete prvu plaću (ako kojom srećom imate termostat koji radi i može se postaviti na željenu temperaturu – i izolacija (prozori) postoji).
– kupnja više hrane nego se može pojesti (bacanje hrane)
* dosta obitelji kupuje najjeftinije i planirano i skuplja tzv. zalihe. neki se ne mogu prebaciti na to da kuhaju manje, jer ako reduciraju i to – osjećaj siromaštva je veći minus, nego minus na tekućem.
– blagdanski shopping
* to je ono – djeci ću oduzeti božić da bih bio u plusu? mislim da radije prodam bubreg, nego ne kupim djetetu čokoladu s rižom.
– kockanje/klađenje (u HR 50,000 patoloških kockara)
* ne bih komentirao – ko voli nek izvoli – ovisnost ko i svaka druga. ako se može kontrolirati u smislu da mjesečno uplatite 10 kn i da vam igra vrijedi 10 kn ili koliko već možete odvojiti – pa tko da kome brani to. osobno – mrzim kladionice – i ljude koji zarade na kladionicama. ali, tješi me što svi izgube jednom taj novac, jer kako je došao, tako i ode.
– opijanje (u HR 250,000 alkoholičara)
* relativan pojam – u redu je dok ti ne šteti. dok se ne vidi na novčaniku, na poslu, i na obiteljskim odnosima.
Mi smo nacija koja voli popiti. koja voli proslaviti nešto.
ili ako treba zaboraviti na dugove, rado se popije. neki
to rade ekonomično.
– plaćanje TV pretplate
* pa zar još i toga da se odreknem? da ne vidim i ne čujem što se događa u drugim dijelovima Hrvatske i koji su nebulozni zakon donijeli ovaj tjedan?
*** rješenje za ovo sve, je meni osobno – riješiti se mobitela i interneta i lijekova (apsolutno svih od onih za prehlade do svega). i naći drugi ili treći posao.
nažalost većina ljudi je reducirala sve ovo gore navedeno na minimum minimuma. problem je u onima koji samo načelno stežu remen – a zapravo – kupuju drugi auto, parfeme, odjeću, cipele, nove kuhinje, nove laptope, nove igrice, sve novo i skupo što izađe na tržište. čim prođe godina dana – novo i skupo postane staro i iskorišteno i izađe nešto ljepše i novije i više in – i ljudi kupuju li ga kupuju. stoje u redovima za Iphone. Kupuju Chanel ko da će umrijeti ako to nemaju. Identitet prema van je lakše izgraditi stvarima. Imamo očitu podjelu na kaste u našem društvu.
Oni koji nemaju i sretni su jer im je svaki dan novi izazov. I oni koji imaju svakog 13. u mjesecu. I onda ostatak mjeseca nemaju. Te su možda manje sretni, a neki su sretni bez obzira. a neki su s razlogom nesretni. A najveća većina je bezrazložno nesretna. Konstantno se žale i žale. Pričaju kako je njima najgore. Takvima je u stvari najbolje i najbogatiji su, samo su slijepi i glupi.
Koliko imaš – je danas direktno povezano sa objektivnom percepcijom i razumnim ponašanjem, nema veze više s biti ili ne biti ili identitetom ili srećom, etikom, vjerom i svim tim pizdraijama,
nego eto o tome kako te drugi percipiraju – kako im izgledaš – bogato ili siromašno, in ili ne-in, prosječno ili slavno i javno, pametno ili glupo, bezveze ili ko milijun dolara.
pa vi recite kako prosječnu obitelj vidi Jadranka Kosor? normalno da njoj i onima na vlasti izgledaju kao milijun dolara – kad ona sa svim svojim broševima i parama to nema. normalno da će žena opljačkati narod – kad je ona siromašnija od njega 5 puta, a nije u minusu skupa sa svojim kompićima kad ima i imat će za vijeke vjekova i ne mora znat kolko je cijena benzina kad ima majmuna da to radi umjesto nje. eto.
zna se ko je hrvatskoj nabio dugove – zna se. hdz.
🙂 polako ljudi – radije razgovarajte s kolegama o tome kolko troše i na što – nego da brže bolje počnete kukati kako nemate. vidjet ćete da je svima drugima gore nego vama i barem se osjećati lakše i sretnije.
JA IMAM OGROMAN DUG PREMA BANKAMA NEMAM IM NAMJERU VRATITI DUG A OD SVEGA SAM SE IZVLASTIO TJ NEMAM NIŠTA A RADIM PREKO TUĐEG IMENA PA SADA NEKA MI STAVE SOLI NAREP ZOVU ONI STALNO TRAŽE PARE A JA IM KAŽEM UZMITE GOSPODO SLOBODNO