Hoću li biti proglašen krivim? Što pravo na ‘pošteno suđenje’ znači u našoj zemlji?

Upravo sam dobio poziv na sud zbog navodnog prekrašaja kojeg sam počinio 8.11.2009. Tada sam naime na poziv građana izišao na teren kako bi zaustavio deložaciju jedne samohrane majke. Ona naime živi u barakama u Zagrebačkoj cesti, i usprkos tom što nema kamo ići osim na ulicu Grad Zagreb ju je odlučio deložirati.

Naime, duboko me pogađa to što gradske stanove dobivaju ljudi poput Ive Majoli, Bandićeve žene ili nekih drugih bogatih i politički povezanih osoba, dok se male ljude koji doslovce nemaju kamo izbacuje na ulicu.

Što se tamo događalo? Žena je otišla u školu na informacije (za svoje djete), i dok je bila u školi, pred njenu baraku su došli policajci skupa sa bravarom i ženi išli provaliti u dom dok je nema doma, odnosno deložirati je dok ona uopće nije tamo. Budući da nisam mogao to nijemo promatrati instantno sam krenuo prema njima i došao u blizinu ulaza u baraku u koju provaljuje bravar. I sada policajci mrtvi hladni to promatraju, a ja pod ‘nabojem’ kažem “ja ovo ne mogu gledati“.

U tom trenutku policajac mi govori da se maknem, ja odbijam i kažem mu da se neću maknuti sa javne površine, na što mi on kaže, ako se ne želiš maknuti mi ćemo te uhititi. Nisam niti stigao odgovoriti već su me dvojica primila svaki za drugu ruku i stavili mi lisice i odveli me u PP Črnomerec. Nakon što sam pušten otišao sam nazad do tih ljudi i oni su rekli da ako će trebati da će mi rado platiti kaznu za prekršaj, ja sam im uzvratio da radi ovakvih stvari vrijedi ići u zatvor (više o tome…)

Rijetkost je vidjeti političkog predstavnika da stoji na strani čovjeka i da je spreman podmetnuti svoja leđa radi drugih ljudi, u pravilu je obrnuto. Jedan od takvih bio je i stric od moga djeda (po kojem sam i dobio ime)  koji je bio predstavnik u narodnoj skupštini Jugoslavije. On je 1928. ne mogavši više gledati kriminal kojeg rade ljudi povezani sa vladajućim režimom Puniši Račiću rekao da je lopov. Ovaj je njegovu izjavu iskoristio kao povod za ‘konačni obračun’, te izvukao pištolj i pucao prvo u Pernara, potom u Stjepana Radića i ostale Hrvatske poslanike.

Ono što pokušavam reći je i da pošteni ljudi mogu biti izabrani kao politički predstavnici ako birači tako odluče. Budućnost naše zemlje je u rukama ljudi, a ne političara jer su ljudi oni koji ih biraju i smjenjuju.

20.4. stigla je presuda kojom se oslobađam optužbe. Odnosno, sud je donio odluku da nisam kriv za navedeni prekršaj.