Upravo je cimeru došla djevojka u posjet na tjedan dana, cura je jako zgodna, međutim ni ona, ni on ne mogu naći posao (oboje mladi ljudi). I sada pričamo mi o tome kako je teško naći posao i velim ja njoj (sa laganom dozom crnog humora) … barem ćeš se ti nekako snaći…
Na to me pogledala i rekla: “Što mi vrijedi tijelo koje imam, ono mi samo po sebi ne donosi novac, po toj osnovi mogu ga dobiti jedino ako se prodam.”, i sada počne ona meni objašnjavati da ako želi na osnovi svog izgleda zaraditi neki novac da bi se morala ‘bogato udati’ ili izlazit po klubovima i tražiti svojih ‘5 minuta’. Uglavnom, trebala bi isključiti svoj mozak i emocije, te sa ciljem boljeg života biti nečiji rob i sluga.
Usprkos toj činjenici mediji uporno forsiraju priču o tome da mlade i lijepe djevojke mogu dobro živjeti (uspjeti) jedino ako pronađu nekoga tko ima ‘puno para’. Još nisam čuo da neki masovni medij promovira rad i ulaganje kao put do osobnog uspjeha. Očito je u našem društvenom uređenju ideja poštenog rada i ulaganja ismijana i izrugana.
Međutim uvijek će postojati mladi ljudi poput ove djevojke koje će radije živjeti skromno nego izgubiti svoju slobodu. Ljubav prema slobodi ono je što razlikuje sluge, kmetove, robove i ulizice od slobodnih i poštenih ljudi. Oni će radije riskirati materijalnu egzistenciju (sigurnost), nego služiti izrabljivačima i tiranima.
Ivan Pernar blog 
Moram priznati da ne kužim zakljućak ovog posta.
Ali svejedno bih dodao par misli.
Mene je još profesorica u osnovnoj školi naučila sljedeću izjavu “što je narod gluplji, lakše se njime vlada”.
U svakom slućaju osobno ne smatram da se za bogato udati treba “isključiti svoj mozak” zapravo mislim da je vrlo teško stvarno procijeniti tko ima para, odakle mu zapravo dolaze i koliko će taj novćani tok biti siguran u budućnosti, osoba bi morala ućiniti dobru fundamentalnu analizu :-).
Ono što ja vidim kao već problem kod te djevojke i ostatka našeg društa je sljedeće prirode.
A to je što svi razmišljaju samo o tome kako se zaposliti. Nitko ne razmišlja o tome kako pokrenuti nekakv biznis.
A bez biznisa nema stvaranja novca, novih vrijednosti, kapitala, ni napredka, niti može biti bolje.
Inače uvijek tipkam bez dijakritičkih znakovlja, ali gornji post je već stotinu i prvi koji sam pročitao u zadnjih 3 dana – gotovo potpuno nepismen. Stvarno ne želim nikoga uvrijediti i unaprijed se ispričavam, ali kako da ozbiljno shvatim nečiji komentar kada me u oči budu riječi ‘ zakljućak’, ‘novćani’ ili ‘napredka’ ? Pa dajte ljudi molim Vas, samim svojim postom pokazali ste da niste glupa osoba, možete razmišljati svojom glavom, pa dajte onda uzmite pravopise i gramatike u ruke pa da svi skupa nešto novo ‘naućimo’.
Evo, jos jednom se ispricavam, stvarno ne mislim nista lose ovim osvrtom, a i da prokomentiram misljenje izneseno u postu:
Razmislja se i o pokretanju biznisa, samo je to jedan prekrasan(citaj prestrasan) zatvoreni krug u kojem treba imati i kapital i ideju i hrabrosti pokrenuti biznis. Da ne pricamo o opstrukciji od strane drzave u pokusaju istog. Porezi, papirologija, propisi, inspekcije( ne mislim redovne vec one koje dolaze 3-4 puta dok im nekaj ne platis, iako je sve u redu). Evo ja imam ideju, razradjen plan, vec 8 mjeseci skupljam papire, a lovu necu skupit jos 15 godina 😦
I o cemu onda ja da razmisljam nego o zaposljenju za nekog drugog. Meni bolja solucija(iako nisam sretan) nego da pokrenem biznis sa premalo vlastitih sredstava i unaprijed znam da cu iz tog razloga propasti?
“A bez biznisa nema stvaranja novca, novih vrijednosti, kapitala, ni napredka, niti može biti bolje.
Apsolutno stoji, međutim ljudi ne znaju da sustav koji teži ka uništenju onih koji stvaraju kapital isto tako teži i uništenju ljudi koji traže posao, jer bez novog kapitala NEMA novih radnih mjesta.
@Rhodry
Što se tiče moje nepismenosti tu si upravu, nikada mi nije bila jača strana. Ali evo nabavio sam si pravopis https://addons.mozilla.org/en-US/firefox/addon/croatian-dictionary-hrvat-9795/, pa ču se valjda poboljšati.
Moja poanta nije bila da osoba ne bi trebala razmišljati o tome da se zaposli kod nekoga druga (ja osobno sam u radnom odnosu već preko 5 godina). Ono na što sam htio skrenuti pozornost je da postoje ljudi kojima nikada nešto drugo neće pasti na pamet, nikada im neće pasti na pamet da sami počnu nešto raditi.
Što se tiče tvoga komentara da naša država nije olakšala stvari oko pokretanja poslova, to si upravu. Ja bih volio kada bi se stvari u tom pogledu promijenile na bolje (pojednostavnio se i ubrzao proces).
Ako imaš plan oko pokretanja posla, a nemaš samostalno početni kapital koji ti je potreban, ja vidim jedino tri izbora.
1. Ili uzajmi kapital (banka, rodbina, investitori, …).
2. Ili smisli neki drugi biznis, gdje ti nije potreban toliki kapital, već manji koji imaš.
3. Je da nastaviš štedjeti pa za 15 godina skupiš
Sretno
Ma slazem se ja frende s tobom – ako nitko od nas nis ne napravi i dalje bumo tam di jesmo….nikako ne smijemo cekati da netko drugi nesto pokrene, poboljsa itd….
Ja sam se dosad vec naucio…glavom kroz zid, pa da vidimo tko ce prvi popustit…samo kazem da u ovakvoj situaciji treba puno puno vise od ‘celicnih jaja’ za pokretanje vlastitog posla…
Uzeti u obzir da nemamo svi ideju za lagan, a unosan biznis- da imamo vec bi ga netko pokrenuo…ono sto drzava radi je dijametralno suprotno od ongo sto bi trebala – umjesto da mi olaksa da pokrenem svoj posao, donesem lovu u proracun i eventualno zaposlim nekog drugog, podmecu ti nogu di god stignu…
Za pokrenuti najobicniji posao nemoj ni razmisljati o manje od 20k eura…tolko te dodje papirologija, dozvole i pocetni repromaterijal, inventar i sl….a da vidim tko moze danas sam tak skupit 20k eura( mogu oni koji su nas i dopeljali do ovakvog sr..nja). Banka ti tu nebu pomogla( znam iz prve ruke iznutra) jer je njima draze da ti da lovu za auto nego za posao.Familija – moji da imaju nitk sretniji, a s druge strane imas jednu poslovicu, ne znam tocno al u stilu: radit s familijom….znas dalje
I to ti je vec sasvim dovoljno da i najupornije odvrati od nakane otvaranja svog posla…ja eto srecom jos uvijek nisam odustao, ko sto rekoh prvo ce zid popustit a onda ja 🙂
Pozdrav
Evo, upravo čitam komentare o tome kako je teško otvoriti firmu, a budući da sam sa kolegom otvorio tvrtku prošlo ljeto htio bih ubaciti par riječi.
Prvo – nije toliko teško, jedino što treba je 20k kuna za temeljni kapital, a ostali troškovi se mogu proknjižiti kao trošak, tako da od početnih 20k završite sa 16k kuna na računu tvrtke i spremni ste za rad. HITRO.HR zaista radi svoj posao i doslovno vam kao debilu lijepo objasne što trebate napraviti i cijela stvar je relativno bezbolna. Vjerojatno jedini primjer državne službe osim porezne uprave koji radi svoj posao.
Drugo – mnogo vas smatra da je teško naći novu profitabilnu djelatnost u kojoj se treba probiti, ali zanemarujete da poslove koje sada imate možda i možete prenijeti na vlastito poduzeće. Ako ste zaposleni negdje i poslodavac vas treba jer radite svoj posao, ništa vas ne košta da mu predložite sljedeće. Uzmimo za primjer da primate 6k kuna neto – poslodavca to košta oko cca 10,2k kuna bruto i ne može si od toga odbiti PDV – dakle još 2k kuna koje bi si mogao odbiti. Vi si svoje radne troškove možete odbiti kao trošak firme. Naučite osnove računovodstva (nije teško, sam ga radim), isplaćujte si minimalac i ostalo kroz dobit i vaš jedini trošak će biti nešto sitno poreza, banka i hgk i to je to, državi ide 20% vašeg dohotka, a ne 40-50% 🙂
Treće – naš porezni sustav je relativno dobar, porezi su zaista bili uvedeni po pravednom modelu, pdv je visok, ali koncept nije loš. Ono što nije dobro je da vi dajete oko 37,2 % svojih primanja u doprinose koji održavaju najnepravedniji sustav ikada (oni koji su išli u penziju do 1999. gleda im se najboljih 10 godina staža, ovi koji sada idu najboljih uzastopnih 40 godina, da rekao sam uzastopnih) gdje se za istu osobu penzija mijenja dvostruko i više, ovisno samo o tome kada je ta osoba išla u penziju – to se mora ispeglati.
Ono što hoću reći može se, ali treba probati jer neće pasti s neba.
Imam potrebu nadopisati: nije ni prejednostavno ni preteško otvoriti tvrtku, da se nekako i skupiti početni kapital (to mi je jedini kredit koji sam si ikad dopustio), ali onda se može zapasti u bilo koju od stotina zamki koje vrebaju novopečene poduzetnike. Ja ću samo ponuditi jedno rješenje: nek se tvrtka, tj. ti kao njen vlasnik, bavi isključivo onim što tebi pruža zadovoljstvo, i u čemu imaš volje napredovati, usavršavati svoju djelatnost, proizvoditi uslugu ili proizvod koji bi i sam kupio. U takvim okolnostima si unaprijed prilično zaštićeniji od brojnih nedaća, uključivši i konkurenciju, recesiju, državne nebuloze i slično. Čak i ako stvari krenu po zlu, uvijek ti preostaje činjenica da radiš ono šta voliš, ne bacaš vrijeme uzalud, a kad dođu bolja vremena, naplatit ćeš se.