Više je razloga, a prvenstveno su ekonomske naravi. Naime, Europska unija ima restriktivnu monetarnu politiku sa visokim poreznim stopama, kada se to dvoje spoji sa dužničkom inflacijom očito je da u takvom modelu ne može doći do gospodarskog rasta i većeg prosperiteta, zato jer kamate i porezi odnose svu dobit. Zato nijedna zemlja Europske unije nema veći gospodarski rast.
Naime, u EU monetarnoj shemi ne postoji nekreditna emisija novca koju radi država s ciljem pokrivanja proračunskog deficita. To znači da se sav novac u opticaj pušta kao dug. Kao što model sugerira, dugovi su neotplativi zato jer uvijek morate uzeti novi kredit da bi otplatili postojeći.
Na kraju države se zadužuju da bi otplatile prethodni dug, a dugovi zbog kamata rastu do nerealnih brojeva. Na primjer Nizozemski vanjski dug se procjenjuje na 2,3 trilijuna USD (355% BDP-a). Drugim riječima ukupna novčana masa raste puno sporije od duga (što čini dugove praktično i teoretski neotplativima).
Na kraju to znači da su svi u dugu, nemaju novca ili ga imaju vrlo malo, a banke posjeduju sav kapital. Upravo to se dogodilo u Irskoj, njihov vanjski dug sada se procjenjuje na 2,1 trilijun USD (1224% njihovog BDP-a), kako će otplatiti taj dug? Nikako, čak i kad bi dali vjerovnicima sav novac koji imaju, do zadnje kovanice, mogli bi otplatiti najviše 5% svoga duga.
Samo lud čovjek ne može shvatiti da je takav kanibalistički model neodrživ. Zato se Euro raspada. Ako se još pitate da li je takav model održiv, razmislite malo o Luxemburgu, njihov vanjski dug iznosi 1,9 trilijuna dolara (4636% BDP-a) – pomalo nevjerojatnih 4 milijuna USD po stanovniku.
Ova monetarna shema dio je velikog plana za porobljavanje čovječanstva. Vidimo kako jedna po jedna zemlja padaju u dužničko ropstvo, bez izlaska na vidiku. Prije par mjeseci to su bili Grčka, Irska i Portugal, sada je i Španjolska; tko je idući?
To je ekonomija ‘ruskog ruleta’ u kojoj mali ljudi ostaju bez svojih domova i pretvoreni su u doživotne robove banaka.
Sada ti isti gospodari ‘Novog svjetskog poretka’ žele da se i Hrvatska uključi u njihovu monetarno – ekonomsku zajednicu. A što onda? Mađarski, Rumunjski ili Baltički scenarij. Sve su to zemlje koje su žrtvovale slobodu za ulazak u EU, na početku su imali malo veći gospodarski rast, međutim budući da je rast bio osnovan na dugu doživjele su potpuni gospodarski slom i dramatičan pad BDP-a kada su dugovi došli na naplatu. Usljedila su masovna otpuštanja, stranci su preuzeli i ono malo kapitala što je do tada bilo u njihovom vlasništvu, a životni standard je pao.
EU ne zastupa vaše interese, nego interese korporacija i financijske elite koja je potkupila naše vodeće stranke HDZ i SDP kako bi nas uvele u to ropstvo i oduzeli nam našu imovinu.
Naime, monetarni sustav koji ne predviđa primarnu (nekreditnu) emisiju već samo kredit u dužem razdoblju će sigurno financijski upropastiti kompletno gospodarstvo i na osnovu kamata isisati sve vrijednosti. Dokaz imamo u stvarnosti samo ga se ne želi priznati.
Problem je u tzv. ‘kumulativnoj kamati’: Zamislite državu sa milijun poslovno sposobnih stanovnika. Svi oni će uzeti kredit od 1000 kn na godinu dana (uz 10% kamate) te će ga morati otplatiti 1100 kn. Nakon godinu dana oni moraju ukupno vratiti 1100 milijuna kuna kredita. Banka je zaradila 100 milijuna. Svi imaju 100 kuna manje nego na početku. Zbog toga možemo očekivati da će uzeti ponovno kredit ali ovaj put 1100 kuna. Sa 100 kuna poravnavaju gubitak i imaju 1000 kuna kredita. Međutim, sada moraju vratiti 1210 kuna. Nakon 2 godine svi imaju 210 kuna manje nego što su imali na početku. Banka je zaradila dodatnih 110 milijuna kuna tj. ukupno 210 milijuna kuna. Ponovnim uzimanjem sve većeg kredita se ciklus ponavlja uz još veći gubitak novca, odnosno vi ste u sve većem dugu, a nemate više novca.
Da bi smo imali istu količinu novca moramo se sve više zaduživati. A što rade političke elite? Umjesto da promjene monetarni model guraju državu i narod u sve veće dugove, odnosno u sve veće dužničko ropstvo. Nažalost, mnogi će shvatiti neodrživost njihovog sustava tek kad bude prekasno, na dan blokade ili ovrhe. A mnogi ni tada.
Informacije radi, trenutno je blokirano 80.000 poduzeća i 162.000 građana, a nelikvidnost je rekordna (39 mlrd kn). Ulaskom u EU i nastavkom trenutne monetarne politike, agonija u kojoj se nalazi naše društvo, samo će se nastaviti, a banke raditi nove ovrhe i otimati domove našim ljudima.
PS: Upravo su izbili masovni prosvjedi u Španjolskoj, zapazite dio teksta iz Jutarnjeg lista u članku pod naslovom “Ovo nije kriza, ovo je prevara“:
”Nakon dvadeset godina stalnog, na momente vrtoglava ekonomskog rasta, pir je gotov. Španjolska još može snositi dugove kojima je poticala taj razvoj, ali jedva jedvice. Lani je na naplatu stiglo 225 milijardi eura duga – što je više od cjelokupnoga grčkoga društvenoga brutoproizvoda.”
To je upravo ono što vam pokušavam objasniti, model funkcionira samo u trenutku kreditne ekspanzije, poslje toga se počinje urušavati.
Rumunjska je također dobar primjer za to, tamo je udio loših kredita 18%, pišem to da shvatite što u praksi znači ‘gospodarski rast osnovan na kreditnoj ekspanziji’, odnosno da razumjete kako je monetarni sustav u EU postavljen i zašto se protivimo ulasku u nju.
Sada kada znate ove činjenice lako ćete prosuditi je li tvrdnja Davora Butkovića iz Jutarnjeg lista istinita ili ne…
“Sve male zemlje koje su ušle u Uniju značajno su ekonomski profitirale pridruživanjem: primjeri Irske, Grčke i Portugala najvidljivije govore koliko je EU doprinijela prosperitetu tih država.”
Ivan Pernar blog 
It’s collective coercion. I hope people will understand the problems the E.U. brings.
Bilo bi dobro kad bi naveo bar neke izvore kojima bi potkrijepio svoje tvrdnje, znaš, onako kako to pravi novinari i ostali profesionalci rade. Ovako, to je samo tekst, jedan u moru tekstova.
Što se tiče veličine vanjskog duga pogledaj http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_external_debt
Ovo drugo samo ubaci u google.
Također su nedostaci EU politike vidljivi na primjerima Grčke,
a vrlo uskoro i na primjeru Portugala. Kako je krenulo – Portugal će od male prosperitetne zemlje postati kolonijalna zemlja vladavine telekomunikacijskih tvrtki, konzumeristički orijentiranih klastera iz EU itd. Općenito – politika EU ”slobodnog” tržišta je rast cijena dobara, uz prividnu ponudu raznih, ali u biti istih poduzeća koji kroz duži period samo podižu cijene usluga. To se može vidjeti i kod nas – sa npr. 3 tvrtke: T-com, Tele2 i Vip – koji su samo naizgled jedni drugima konkurencija, no svi jednako imaju monopol na tržištu i jednako visoke cijene – koje dogovaraju na tajnim sastancima. Cijene razgovora i internetskih impulsa mogu samo rasti u narednim godinama i samo se prividno održava dojam da narod ima izbora na pretek. Čak neki koji su se vratili na bonove tvrde sasvim opravdano da ih i tamo doslovno kradu – jer se cijene poziva i ostalog mijenjaju (rastu) bez obavijesti i nelegalno.
Belgija – tamo je ta politika zarađivanja na telekomunikacijskim uslugama otišla tako daleko – da u svakoj regiji određena telekomunikacijska kompanija ima koncesiju, te samostalno određuje cijene (monopol protiv kojega nitko ništa ne može). U Belgiji, prosjećnom zaposlenom je postaje neodrživo imati mobitel,
a što se tiče dostupnosti nekih internetskih domena – čak je ograničeno i slobodno surfanje – tj. događa se cenzura stranica sa torrentima i ostalim ”blago” nelegalnim sadržajima.
Hrvatska ne može, niti bi trebala dosezati EU standard. Mi
nemamo i nikad ni ne možemo imati koristi od EU tržišta. Njihov cilj je boriti se s Kinezima, Turcima i Koreancima na svjetskom tržištu. Na svjetskom tržištu vladavina je nekih drugih stvari, a ne naših prioriteta kao samostalne zemlje koja niti nema, niti ne može imati taj famozni EU standard. Slovenci dobro znaju što se njima dogodilo i kako su možda kratkoročno prosperirali, ali dugoročno, sumnjam.
EU nikad ništa dobro nije donijela u Hrvatsku. A sve što hrvatsko izađe u EU je podcijenjeno – dakle plaćeno manje nego što vrijedi jer se EU opravdava ”povećanom konkurencijom na slobodnom tržištu” i natječajima itd.
To je za nas izgubljena bitka i zapravo niti ne treba ići tamo.
Gredelj je par puta pokušao prodati svoje proizvode (niskopodne tramvaje itd.) na europsko tržište, no u natječajima uvijek imate Poljake, Bugare, Talijane itd. koji
će radije ići ispod cijene, nego da izgube posao. Tako je Gredelj (s Končarom) otišao na arapsko tržište – tj. afričko, Dubai i još negdje i prodao i dobio poslove koji se plaćaju dobro, na vrijeme i još k tome – zbog remonta i servisa i takvih stvari – imaju posla sljedećih 20 i više godina.
Nije ni čudo da EU želi Hrv. sa sobom. Kad bi nas tako onda mogli prodati pod koju god cijenu budu htjeli. A mi od toga iskreno… nećemo imati ništa. I još nam prijete tim vanjskim dugom – koji je nastao zbog loše politike vladajućih i nesnalaženja u postratnom periodu. I naravno želji za moći, novcem i slavom – to je standardno u Hrv.
Što žele napraviti sa Portugalom – kao izlaz iz krize vide povećanje radnog vremena i spuštanje plaća. – isto to
su htjeli napraviti ovdje u Hrv. i zapravo to i konstantno rade. – nije rijetkost da 1 zaposlenik (bez obzira na staž, godine i iskustvo) – redovito radi posao za 2 ili 3 čovjeka.
To nazivaju – povećanjem produktivnosti i štajaznam kakvim sve nazivima – a zapravo se radi o iskorištavanju radnika. To je dugoročno opasno po čovjekovo zdravlje – stručnim rječnikom se danas naziva stres – a bitno se ne razlikuje od rada u rudnicima po 12 sati. Mislim da je bitno javno i glasno reći da nismo slijepi i da znamo što se događa i koliki je pritisak na čovjeka da radi, zaradi i ima nešto. A opet – rednovito je takva situacija – da prosjećan radnik do penzije ne riješi stambeno pitanje, te i sa 50 godina živi 5 metara od svojih roditelja, sa svojom djecom od 30 godina koji još žive kod njih. Trebalo bi pravovremeno reagirati na ove stvari, jer je prošlo već 20 godina od rata i stvari se još ne mijenjaju jer u interesu vlade nije da narod bude sretan.
Njihov prvenstveni interes je ostati na vlasti i da se stvari previše ne mijenjaju da oni mogu što prije riješiti vlastite ambicije i stambena pitanja.
Pitanje je kad će stoka sitnog zuba progledati. S Četnicima je bilo lako, otovoreno su rekli; hoćemo Vaše, hočemo paliti, pljačkati silovati a banke? Bilo je lako tada zgrabit oružje i braniti život i domovinu. Ali bankice ti uvale kajlu na finjaka i pozadi pisano malim, malim sitnim slovima, i još im se duboko zahvališ i nagneš. Ljudi zgube dom nad glavom i ne shvačaju što ih je snašlo, kopaju po kontejnerima i ne kuže tko im je smjestio, posvađaju se s ženom do kraja a “puppet master” im je i dalje nepoznat. Omađijani šarenim papirom za zamatanje, nepotrebnim artiklima na akcij i popustom na ono što ti ne treba jurimo prema dnu dna. A stoka nikako da se probudi, mantra si o mirnim prosvjedima, umišlja si da je Gandi i da će dirnuti moralne osjećaje političara i natjerat ih na ostavku moralnim lekcijma. Debelokožni političari ne osječaju moralne ubode, sanjaju uhljebljenje nakon karijere u pustim hodnicima EU birokratske mašinerije. Opće dobro je za njih samoposluga privatnog karatkoročnog cijlja. Suicidalna monetarna politika je samo maska novog feudalizma gdje če kmetove vratit na njihovo mjesto, kad se ionako nisu daleko makli od kmetstkog mentaliteta. Sloboda je privilegija, sloboda ima svoju cijenu, a konzumerizam je droga. Pa stoga ajde da se drogiramo da nam budle lepše…
pa sa svime se slazem,ali ko ce to iznijeti u javnost?eu je fašizam,da nas kontroliraju i porobe…samo nitko to ne shvaca ili ne zeli shvatiti..ja bi izasao ali nisam govornik,treba neki skolovana osoba
kako se boriti s tim svim? pa ajmo probati svaki dan boriti se onoliko koliko možemo. kako… pa evo primjerice: svaku nepravdu koja vam se dogodi – riješite odmah kako kasnije ne bi imali problema. treba upornosti, treba biti na oprezu i tako. to je 24/7 posao.
primjerice jučer. – za 2 kave koje su koštale 14 kn, platila sam 100 kn i mirno čekala ostatak. konobar je došao malo kasnije,
a cijela situacija je takva da na kavi pričate s drugom osobom ili osobama i ne računate na stvari oko sebe – to je jedna rutinska procedura (misli se na to plaćanje kave, tj. naručivanje, konobar donese kavu, vi popijete, platite, on vrati ostatak ako treba i idete s kave).
Radi se o mjestu koje znam već duže vrijeme, znam konobare, tko tamo sjedi, koliko košta kava, koliko im treba da je donesu – dakle situacija je kao da ste doma. Konobar koji je uvijek tamo radio i to je poznata situacija i ostalo okruženje i sve to – mi je izvratio 20 kn premalo. Obično bi se nekome u mojoj situaciji dogodilo da ne ide brojati, nego presavijene novčanice (uzvraćeni novac) stavi u novčanik i ide se s kave, kava gotova. No, kako unaprijed računam koliko mi treba izvratiti itd. iako je konobar već bio na drugom stolu itd. (on računa da je svoj dio posla obavio), ja mu odmah kažem da mi je krivo uzvratio ostatak novca i da nisam odmah reagirala – ostala bih bez 20 kn. Naravno da je konobar bio začuđen jer da kako mu se to dogodilo, on unaprijed računa da dobro uzvraća dok obavlja svoj posao, a vrlo vjerojatno je nešto krivo zabrljao kad je bio na kasi uzimao novčanice za uzvratiti.
Nema kod tih stvari pogovora. ponekad valjda morate svačiji posao znati u detalje kako vas ne bi nehotice ili namjerno opljačkali. Jer pljačka je svejedno pljačka i kad prođe određeno vrijeme – ne možete više tražiti tih 20 kn natrag jer vam više ne vjeruju naravno… A te situacije se događaju – svaki dan, svaki sat, država to radi non-stop, postoje marginalni pojedinci koji iskorištavaju to što nam vlada, tj. državno uređenje radi to što radi, pa političke grupacije… itd. Valjda treba probati mijenjati ono što možete i boriti se tamo gdje vidite da postoji neki smisao boriti se. Makar za tih 20 kn. 🙂
Ivane, želio bih da tvoj projekt uspije, da uspješno preneseš svoju viziju na hrvatski narod, a posebno na mlade. Mladi imaju sada svoju priliku. Ne dozvolite da Hrvatska postane porobljena i uništena. Nema druge soluciji, osim da vi mladi povedete ovu mirnu revoluciju. Nema čekanja evolucije, nego revolucija i evolucija svijesti, to je jedini način.
Tvoja vizija i tvoja strategija je potpuno jasna, prirodna, logična, i ona će se ostvariti kad-tad, jer drugog puta nema do Istine. Ako to ne uspije tebi, uspijet će nekom drugom kao što si ti. Nema odustajanja, njih se treba slomiti, a slamaju se sami jer su notorno psiho-bolesni. Svaka sila do vijeka!
Sada je najvažnije okupiti prave ljude oko sebe. Ljude učlanjuj prema kodexu, i budi strogi zagovornik primjene kodexa. Nije važno koliko imaš članova, nego je bitno koliko imaš simpatizera- glasaća. A članstvo mora biti uzorno. Ako primaš u stranku svašta, samo da im broj raste, izgubit ćeš simpatizere. Tako je radio bivši SKJ i radi sadašnji HDZ, a ti okreni ploču. Pozdrav svima.
Nisu ljudi baš tako naivni glede ulaska u EU, od mojih poznatih nitko ne bi u EU, ni u ludiu, Krešimir Mišak veli da je i rezultat njegovih osobnih anketa o tome 0% podrške … Službene ankete su lažne, da nas demoraliziraju i prepustimo se minornoj manjini … Na koncu, pogledajete reakcije na blogu kod Krešimira MIšaka, stvarno je čovjek dobro obrazovao svoje čitatelje ::
http://www.svjetlost-online.com/kresimir-misak/
Tu su komentari, samo na poslijednji članak :
http://www.svjetlost-online.com/kresimir-misak/?p=207#comments
a slične možete čitati na sve Krešine anti-EU postove.
samo da nas je više koji to razumijemo i koji imamo svoj stav oko europske unije,koji ne mislimo samo ono što nam političari nameću i koji imamo svoju glavu i svoju pamet…svaki iole mudriji čovjek bi trebao biti protiv eu!pored ovolike obale(u europi nema ljepše),pored zlatne slavonije i pored svih drugih vrednota koje imamo,nama eu ni u kom pogledu ne treba,nama treba samo jedna prava smjena u politici(da ne kažem “čistka”) i novi početak…
Kao modni dodatak ovom postu, inače sasvim dostatnom da čisto teoretski, bez ikakvih ” slikovnica ” iz Grčke, Portugala, Rumunjske, Mađarske, Slovenije savršeno pobije ikakav smisao EU, osim, kako @ anoymous coward, kaže – povratak na feudalizam :
što je Hrvatska do sada ispregovarala s EU.:
http://danas.net.hr/hrvatska/page/2011/05/10/0688006.html
Ivane, razmišljam o ovim parlamentarnim izborima i dolazim do zaključka da na ovim izborima glavna okosnica vodit će se oko pitanja EU. Sve drugo, bez obzira koliko bilo važno, biti će u drugom planu. Zato vodi računa kako ćeš odrediti prioritete, i kako ćeš potrošiti ukupnu energiju ? O tome ne bih išao šire jer nije za javnost.
Sviđa mi se ova vizualna prezentacija EU – NWO – ROPSTVO
Ovome bi se još moglo dodati “Smrt ili Život” . Radi se o tome da se upitamo na čijoj smo strani. Radi se o borbi na svijetskoj razini između Novog svijetskog poredka i Jedinstvene svijedske vlade i osiromašenog svijetskog naroda koji gubi svoj nacionbalni i držani suverenitet, i postaje jedna nacija ( nacifikacija ), upravo ono, što je planirao napraviti Hitler, uništiti sve druge narode, nad kojima bi vladala samo jedna rasa, koja se naziva “Ubermensch”.
Sve je to istina, samo ljudi ocekuju konkretne prijedloge kako i kamo krenuti, kako se sto brze razvijati bez EU, kako sto brze ojacati gospodarstvo, povecati BDP? Promijena monetarne politike je jedan od uvijeta za brzi rast ali ne i jedini, ima tu jako puno faktora i ljudi ocekuju konkretne prijedloge.. Vjerujemo u mlade, nove politicare, a predizborna kampanja tek pocinje, tako da ocekujemo jos novih kreativnih prijedloga i rijesenja..
Raditi, stvarati i zivjeti od onoga koliko imas bez zaduzivanja, stedjeti da kupis nesto sto zelis i kupiti kad ustedis dovoljno. Tako su zivjeli moji roditelji, ne vidim zasto i ja ne bih tako zivjela.
@Anonimno
Raditi, stvarati i zivjeti od onoga koliko imas bez zaduzivanja, stedjeti da kupis nesto sto zelis i kupiti kad ustedis dovoljno. Tako su zivjeli moji roditelji, ne vidim zasto i ja ne bih tako zivjela.
Je da su u nekom sistemu poput komunistickog ili pravednog kapitalistickog (ako to uopce postoji), jer nasi starci su imali sve u komunistickom rezimu, imali su i novce i ovce, bez obzira na stalnu inflaciju i koje kakave negativne strane tog rezima, zivjelo se puno bolje nego sada (ako gledamo drustvo u globalu ne njegove pojedince sada koji su politicki podobni pa njihova djeca sad imaju gro para, a ostali narod tko j***).
Stvarati gdje, u ovom potrosackom drustvu, ne stvaramo mi nista, mi samo trosimo na gluposti svakave koje nam nikad niti nece trebati, samo da bi dokazali da je nas neki drustveni status bolji od nekog tamo susjeda izazivajuci zavist u njemu (njegov psihicki problem, koji pljuvanjem po nekom drugom siri negativnu enenergiju oko sebe, zarazujuci i ono malo ljudi koje je ostalo normalno).
Pogledaj samo te silne natjecaje za posao (na burzi sam vec 2 i pol godine), svi se kunu da ces napredovati unutar firme ako se pokazes odlican (vrlo rijetki to i uspiju svojim radom, zavisno od poduzeca do poduzeca i koliko izvini na izrazu guzica moras polizati), govore da ce ti platiti ovo ono i onda jednom i ako udjes unutra u tu firmu (govorim iz svog iskustva znaci cisto subjektivno da me se krivo ne shvati), radis ono sto ti se kaze, imas svoje misli o boljem poslovanju, cuj izvini ja sam ti sef i ti ces raditi upravo onako kako ja kazem. Koji tim, yeah right manager (tvoj sef) i ti si tim. Ako nemas posla momentalno manager ce ga izmisliti, makar bio totalno uzaludan i svojim radom nista neces doprinjeti firmi u kojoj radis, ako imas posao i napravis ga odlicno, manager ce naci neku sitnicu s kojom nije zadovoljan i gaziti tebe i tvoju struku da nista nisi naucio, bez obzira makar si tek i poceo raditi i prvi put se susreces s tako necim.
Stedjeti da, ako te se adekvatno plati za ono sto radis, a ne da manageri i oni ostali “vodje” imaju placu “adekvatno” njihovoj poziciji, radili oni nesto ili ne (najcesce ne) i tebe koji se trudis svim silama napraviti neku promjenu na bolje, radis prekovremeno i s nekom stimulacijom i ako je dobijes 1-2 godisnje opet imas 30% njegove place.
Kolika je ono prosjecna placa hrvatska, 5100 kuna u nju ulaze i slini direktori i manageri firmi (pogotovo drzavnih) koje posluju s gubicima, a koji se ne odricu svoje “male” place bez obzira sto ima firma tone, istina u nju ulaze i place mozda nekih stranih managera koji su zaposleni u nekim malo jacim firmama, a oni imaju place sukladno drzavama u kojima zive, dakle 1% populacije ima 20000+ Eura placu i to ulazi u prosjek (vrlo vjerojatno, nisam siguran za ove strance da li ulazi u prosjek nasih placa). Dakle prosjecna placa (recimo u mom sektoru) je bila oko 7200 kuna 4 osobe, super netko bi rekao, a sto sam ja i kolega imali po 3500 nitko ne gleda.
Netko ce reci da cmoljim, naravno da cmoljim, nije samo kod mene tako, tako je kod vecine ljudi i svi cmolje.
Plati mi adekvatno za moj rad, kad platis adekvatno i ja cu jos bolje raditi, ako dajes mizeriju za placu ja cu siriti negativnu energiju isto kao sto je i sire svi koji nisu placeni dovoljno za svoj trud i stvarat ce se negativna energija u samom poduzecu. Meni je jasno da kapitalizam gleda samo na sto vise dobiti i sto manje troskova (ja sam trosak kao radnik), ali moras misliti i na svoje radnike jer od njih zivis i ti (mislim na direktora, managera i ove na vecim pozicijama), jer ako dodje do nezadovoljstva to ce se odraziti i na poslovanje firme, a sta radi direktor, nista daje manju placu :), fascinatne gluposti, umjesto da napravi neki sastanak (sastanci su uobicajena pojava, barem 2 put tjedno, ali samo izmedju managera pojedinih odjela, da se dogovore koga ce vise zgaziti sto se radnika tice 🙂 ), da se dogovore neke odredjene smjernice poslovanja i zasto je to vazno u globalu za citavu firmu, jer svaki pojedinac najvise gleda svoj posao i svaki taj pojedinac misli da je njegov posao najvazniji (svi su oni zamjenjivi samo oni to ne kuze), da ih malo motivira kroz neke aktivnosti, kako se kaze ono team building, ali unutar poduzeca (posto je i to isto trosak, ali daleko pozitivniji nego da im smanjuju place gdje god stignu).
Meni su rekli da ja ne bi bio dobar direktor posto previse mislim na obicne ljude, pa ti ljudi tebi donose tvoju mjesecnu placu, ako neces misliti na njih zatvori firmu odmah koji vrag si je i otvarao. Kad ovako pogledam svoj zadnji posao, bas mi je i drago da sam dobio otkaz, depresivna firma, s depresivnim ljudima, losa komunikacija, losa energija medju zaposlenicima, svatko svakog pljuje i slicno.
Da se vratim na nasu stednju (malo sam zalutao 🙂 ). Stediti gdje, govore nam da nam je godisnja inflacija 4-5%, yeah right, prosle godine sam placao za kilu kruha 5,50-6 kuna sada placam 8, to bas i nije 4-5%, hrana je otisla gore, nafta je otisla gore, uveli su naknadu za vodu, placas je trosio je ti ili ne, gradska toplana je otisla gore, troskovi zivota su se povecali za 30-40% od pocetka samo ove godine, a tebi je placa ostala ista, nikakve promjene, osim mozda novih reformi koje ce ti i smanjiti tu mizeriju, povecati stare poreze i uvesti neke nove, a s time jos povecati i osnovne stvari za zivot (hrana i rezije). Stvarati vrijednosti, koje nove ili stare, ako stvaras stare tu je prevelika konkurencija, a i oni su u banani, a nove, koje nove morat ces sama izmisliti, ipak je covjek vrlo kreativno bice, problem je jedino okolina u kojoj obitava.
Malo nevezano za temu. Problem ovog drustva se nece rijesiti nikakvom revolucijom, revolucija je mozda tu i tamo dala neke pojedince koji su ispravno razmisljali (barem u pocetku), kad su dosli na vlast sve po starom, mijenja se samo garnitura vladajucih, sistem je ostao isti. Evolucija u razmisljanju nama treba, a evolucija se nece dogoditi unutar politikanstva, iz vrlo jednostavnog razloga, zato sto su ljudi previse zaokupljeni svojim problemima (cista greska sto se mene tice) i imaju vrlo negativan stav prema politicarima i politici opcenito, jel ipak mi nismo ni izasli iz krize 90-tih jos, samo se “malo” produbila, a vladajuci i dalje deru po onome sto ne donosi rezultate. Covjek nije tu da bi robovao sistemu, covjek je tu da bi ucinio ovo mjesto boljim za zivot ne samo sebe vec i drugih.
Problem je u nama samima, sto sjedimo tu i filozofiramo, covjek filozofira od kad je nastao i stalno misli da ce netko drugi uciniti ono sto je on odavno trebao, zivimo u 21. stoljecu, ali mentalno smo jos u kamenom dobu (jos su oni bili i super, mislili su na opstanak zajednice, sad svako svoja posla gleda, tzv mantra vecine, gledaj svoja posla i misli samo na sebe), covjek se jos nije uspravio, sad smo u sjedecem polozaju ^_^.
Znam da ne postoji sistem gdje bi svi bili zadovoljni, uvijek ce biti protivnika, ali gledajuci svakog pojedinca ili neku odredjenu drustvenu skupinu sa nekim svojim interesima, kad bi barem bili toliko tolerantni i prema ostalim drustvenim grupacijama sigurno bi nasli neki kompromis gdje bi svima bilo bolje, a ne da se tuku izmedju sebe svako braneci svoje interese i oni su kao najbolji (je da najbolji za odredjenu grupaciju, mozda vrlo losi za drugu, a ostale nije briga ni za sta od ove prve dvije, vec samo gledaju svoje).
Ljudi su previse razdijeljeni oko nekih stvari i interesa koje su im nametnute od okoline u kojoj zive ili se krecu, nama treba promijena, ali ne promjena u sistemu vec u razmisljanju, a to nece doci samo od sebe, ako svi vjeruju samo jednoj strani.
iako samo veliki euroskeptik i sigurno ću glasovati protiv EU, moram nešto sa ekonomske strane iskomentirati… uzevši kredit bez obzira u kolikoj svoti, nema ništa loše ukoliko taj novac ode u investicije. npr. hipotetski, hrvatska danas nema duga i uzima 10 mlrd. eura kredita. ukoliko te novce odluči potrošiti za povećanje mirovina i plaća, to je ulud bačen novac, jer će za 5 godina morati sve rezati, a 5 godina ćemo imati umjetan standard. ukoliko te novce uloži u izgradnju autoceste ili gradnju luke na Jadranu, onda taj novac nije uzalud bačen, onda je to investicija koja sama sebe otplaćuje, pa čak i u slučaju da da nakon otplate kredita i kamata, kroz taj gosp. poduhvat, investicija nakon 20 godina postane neprofitabilna nisi ništa izgubio, a 20 godina si gospodarstvo poticao i stvarao nove vrijednosti.