Zašto je glas za Laburiste (Lesara) bačen glas – Zašto su Laburisti isti?

Da bi ste shvatili zašto ne bi trebalo glasati za Lesara potrebno je shvatiti par stvari vezanih uz našu ekonomiju.

1. Valutna klauzula na kredite u Hrvatskoj postoji zato jer je HNB mjenjačnica

2. Posljedica pretvaranja HNBa u mjenjačnicu je ‘vezivanje’ kune uz euro, odnosno jaka kuna i nerealan tečaj

3. Ukidanjem valutne klauzule i promjenom uloge centralne banke (uspostavom realnog tečaja) došlo bi do trenutnog pada kupovne moći

Zašto pada kupovna moć? Zato jer je posljedica uspostave nerealnog tečaja raspad proizvodne ekonomije (visoka nezaposlenost) i tzv. kasino ekonomija – u kojoj se gospodarska aktivnost većim dijelom svodi na trgovinu uvoznom robom. Budući da je 60-70% robe široke potrošnje iz uvoza, uspostavom realnog tečaja, odnosno padom vrijednosti kune u odnosu na euro trenutno bi došlo i do pada kupovne moći za građane. On bi se najjače osjetio na početku, odnosno u prijelaznom razdoblju iz kasino u normalnu ekonomiju.

Međutim, vjerojatno znate da su i Laburisti (Lesar) i SP (Pernar) za uspostavu realnog tečaja, u čemu je onda razlika?

Razlika je golema, naime, Laburisti su protiv toga da se nakon ukidanja valutne klauzule napravi devalvacija, a SP je za devalvaciju (naglu početnu inflaciju) nakon ukidanja valutne klauzule.

Zašto tražimo devalvaciju? Smisao devalvacije nakon ukidanja valutne klauzule jest da kompenzira realan pad kupovne moći do kojeg će doći nakon uspostave realnog tečaja.

Ili slikovito rečeno.

Vi imate plaću 5000 kn i kuna je precijenjena za 15%, odnosno realna kupovna moć sa trenutnih 5000 kn bi trebala pasti na 4250 uspostavom realnog tečaja. Pod pretpostavkom da imate kredit na koji vam svaki mjesec od plaće odlazi 2500 kuna, nakon ukidanja VK i uspostave realnog tečaja vaša kupovna moć, trenutno pada, ali vam plaća ne raste, niti vam se smanjuje dug. Odnosno, još ste u goroj situaciji nego kad ste imali valutnu klauzulu i nerealan tečaj.

Kakvu bi onda ljudi imali korist od te mjere, nikakvu, zapravo bi ih uspostava realnog tečaja DOTUKLA i upropastila. Ni sada ne mogu spajati kraj sa krajem.

To je rješenje koje Lesar zagovara, a kojeg su građani u potpunosti nesvjesni.

Tu je ujedno i glavna razlika između SP-a i Laburista, mi želimo da se nakon ukidanja VK napravi devalvacija. Što to znači? Želimo da država višestruko poveća novčanu masu u opticaju (4X), odnosno da napravi naglu inflaciju. Zašto treba napraviti devalvaciju? Smisao devalvacije je da kompenzira realan pad kupovne moći do kojeg će doći radi uspostave realnog tečaja.

Drugim riječima, sada vam je plaća (nakon devalvacije) sa 5000 kn u prosjeku porasla na 20.000 kn (4X), ali vam je kupovna moć sa tih 20.000 kao i da imate 4250 kn prije devalvacije. Međutim, budući da vaš kredit više nije vezan valutnom klauzulom, rata kredita vam je ostala 2500 kn.

Što to znači u praksi? Iako bi u teoriji vama kupovna moć trebala pasti, u praksi vam ona trenutno raste (ako ste u kreditu, a većina je), zato jer vam inflacija jede kredite. Drugim riječima, do devlavacije vam je na kredit odlazilo 50% plaće, a nakon četverostruke devalvacije samo 12.5%, što znači da je usprkos padu kupovne moći od 15% radi uspostave realnog tečaja, vama kupovna moć trenutno porasla jer ste se riješili velikog dijela duga.

Zato je u Argentini kupovna moć trenutno porasla 2002. nakon što je inflacija pojela kredite, ako vas zanima više o monetarnoj reformi, obavezno pročitajte članak “Proizvodnja i zapošljavanje“.

Ako je tome tako, zašto je onda Lesar protiv toga da ukidanje valutne klauzule prati devalvacija? Odgovor je pomalo bizaran, Lesar zagovara dužničku doktrinu odnosno protivi se primarnoj emisiji novca od strane države (tome da država do novca dođe izravno od centralne banke – HNBa). Drugim riječima zagovara koncept novca kao duga, zabludu te sulude doktrine najbolje je razotkrio Australac Larry Hanningan u svome poznatom djelu “Hoću zemlju +5%” (pročitajte oba linkana članka ako vas više zanima ova tematika).

Zašto je monetarni sustav bez primarne emisije unaprijed osuđen na propast? Zato jer ako novac u opticaj ulazi samo kao kredit nužno dolazi do neotplativosti duga zato jer novac za otplatu kamate na kredit nije ušao u opticaj skupa sa glavnicom kredita što čini dug praktično i teoretski neotplativim, budući da je kamatu moguće otplatiti jedino uzimanjem novog kredita (beskonačnim zaduživanjem do gubitka sve imovine). Budući da je EU prihvatila dužničku doktrinu (Maastrichtskim ugovorom), postala je najzaduženije područje na kugli zemaljskoj i potonula je u tešku dužničku, a posljedično i gospodarsku krizu iz koje se pokušava izvući uzimanjem novih dugova, umjesto da opet uvede primarnu emisiju novca.

Drugim riječima, Lesar nije protiv devalvacije iz ekonomskih razloga (zato jer misli da bi to bilo štetno za ekonomiju), nego iz ideoloških, on zastupa koncept novca kao duga i protivi se primarnoj emisiji. Iako Lesar tvrdi da je protiv neoliberalnog kapitalizma, zagovara njegovu temeljnu komponentu – dužničku doktrinu, i time sva njegova retorika pada u vodu i postaje puka demagogija budući da na osnovno pitanje (regulacije novca) daje pogrešan odgovor. To njegovo licemjerje odlično je razotkrio Nostradurus – osoba koja pod tim nickom već dulje vremena piše na Hrvatskom internet prostoru na temu regulacije novca. Moj razgovor sa njim (i njegov osvrt na Lesarovu demagogiju) možete vidjeti ovdje.

Inače postoji i stranica “Labour Leaks” za one koje zanima ‘žutilo’ vezano uz Laburiste, odnosno iskustva bivših razočaranih članova te stranke iako ako malo dublje pogledate izvor svih njihovih prepirki u pravilu je manje više isti (ko je bio koji na izbornoj listi), a ne oko ovih izrazito bitnih – temeljnih pitanja radi kojih sam ja protiv Lesara i njegove stranke. Drugim riječima oni su sada protiv Lesara iz osobnih (privatnih) razloga, a ne ideoloških – čime njihova argumentacija gubi težinu budući da su se priključili laburistima nadajući se funkciji i mjestu na izbornoj listi (prolazu u sabor), a ne radi uvjerenja i ideala.