Feeds:
Objave
Komentari

Archive for the ‘Osobne financije’ Category

hnb_mjenjacnica
Naša centralna banka (HNB) ne funkcionira kao ostale centralne banke, te umjesto da izravno posuđuje novac poslovnim (komercijalnim) bankama, traži od njih da se vani zadužuju u eurima koje potom kod HNB-a mijenjaju u kune. Drugim riječima umjesto kao banka HNB funkcionira kao mjenjačnica (sličan monetarni model odveo je i Argentinu do financijskog sloma). Zbog toga svi krediti imaju valutnu klauzulu, budući da novac pušten u opticaj ima pokriće u vanjskom dugu.

Zašto HNB ne želi izravno posuditi kune domaćim bankama? Zato jer želi održati kunu nerealno jakom. Posljedice toga su višestruke. Prva je da kuna jest jaka, ali zato imamo i nerealno velik vanjski dug, koji nije posljedica same potrošnje, nego je dobrim djelom nastao radi održanja tečaja (subvencioniranja uvoza).

Budući da je kuna nerealno jaka naši proizvodi nisu konkurentni u odnosu na strane. Posljedično dolazi do raspada proizvodnje i rasta nezaposlenosti, te masovnog uvoza svega i svačega. Umjesto normalne ekonomije imamo tzv. ‘kasino ekonomiju’ (ne stvaraju se nove vrijednosti), nego se trguje uvoznom robom. Nema gospodarskog rasta.

Budući da banke vani uvijek moraju vratiti više novca nego su posudile, dolazi do toga da se zadužujemo kako bi vraćali dugove, a ne zato da bi ostvarili gospodarski rast. Drugim riječima iako je inflacija jako niska, odnosno količina novca u opticaju zanemarivo raste (2% godišnje), vanjski i unutarnji dug rastu eksponencionalno (izrazito brzo). Takav monetarni model je dugoročno neodrživ – to je odlično objasnio i akademik Baletić.

Zato nam se raspada ekonomija, a nezaposlenost i siromaštvo rastu. Ono što tražimo jest da Hrvatska narodna banka opet preuzme ulogu centralne banke (ulogu puštanja novca u opticaj), a ne da samo pretvara strane valute u kune i obrnuto (da ima ulogu mjenjačnice). Zajedno sa tim tražimo i ukidanje valutne klauzule.

Neoboriv dokaz za neodrživost monetarnog modela u kojem novac u opticaj ulazi jedino kao dug i to vanjski koji se preljeva u unutarnji je trenutno stanje u zemlji. Naime, u takvom monetarnom modelu dug uvijek raste puno brže od novčane mase (4-5 puta), što nužno dovodi do kreditne krize. Zadnji podaci iz biltena HNB-a govore nam da je krajem svibnja 2011. bilo ukupno 213 mlrd kuna depozita u bankama, a da smo bankama bili dužni 307 mlrd kuna. Ako je dug prema bankama za 94 mlrd kuna veći od ukupnih depozita, a kamata na dug (kredit) uvijek 2-3 puta veća od kamate na depozit, sasvim je jasno da će sa vremenom stanje biti sve gore.

Budući da je razlika između ukupnog duga prema bankama i depozita u njima svakim danom sve veća, sve je više blokada i ovrha, zato je trenutno blokirano 220.000 građana i 80.000 poduzeća, a svakoga dana novi građani bivaju razvlašteni od svoje imovine putem ljudožderskih ovrha. Napomene radi, dospjeli, a nepodmireni nalozi za plaćanje pravnih osoba (tzv. nelikvidnost) trenutno iznose 40 mlrd kuna i svaki mjesec rastu za milijardu.

Ako se monetarni model ne promjeni, naša zemlja i narod će biti opljačkani i razvlašteni od vlastite imovine. Kojekakvi lažni proroci (Kosor, Milanović, Čačić), koji zagovaraju trenutni monetarni model i tvrde da je on najbolji za našu zemlju, zapravo gledaju ljude u oči i lažu ih jer su itekako svjesni toga da će ovaj model uništiti našu zemlju i baciti naš narod na koljena, taj model odgovara jedino stranim bankama. Ako se ljudi ne istrgnu od masovne manipulacije koju bankarski karteli provode uz pomoć političke elite i masovnih medija jednog jutra će se probuditi kao beskućnici i skupljači boca u zemlji koju su stvarali i branili njihovi preci.

John Adams (1735-1826) je bio u pravu kada je izrekao sljedeće riječi: ‎”Postoje dva načina za osvajanje i porobljavanje jedne nacije. Jedan je mačem. drugi je dugom.”

Uistinu, prijeti nam opasnost da ono što smo dobili u ratu, izgubimo u miru. Vrijeme je da se probudite, da kažete dosta i zbogom manipulaciji i pranju mozga, te da istinu koju ste sada shvatili prenesete ljudima oko sebe.

PS: U zadnje vrijeme plasira se lažna teza “da valutna klauzula postoji zato jer ljudi štede u devizama”, a ne zato jer je HNB mjenjačnica.

Bitno je napomenuti i da ljudi povezani sa bankarskim kartelima (i oni prevareni od strane tih istih) plaše naš narod pričama o ‘hiperinflaciji’ ukoliko HNB prestane funkcionirati kao mjenjačnica, a tečaj postane realan. To je laž, a činjenice su najveći dokaz protiv te tvrdnje. Da ne bi imali dvojbe oko toga, ovo su podaci za 2010., tada smo uvezli robe za 110 mlrd kn, a izvezli robe za 64.8 mlrd kn (pokrivenost uvoza izvozom 60%), međutim devizni priljev od turizma iznosio je 6,24 mlrd €, odnosno 46 mlrd kuna. Upravo onoliko koliko nam treba za uspostavu devizne ravnoteže.

Ako vas zanima više o ovoj temi obavezno pročitajte knjigu “Kako je nastao novac”.

Oglasi

Read Full Post »

Upravo je cimeru došla djevojka u posjet na tjedan dana, cura je jako zgodna, međutim ni ona, ni on ne mogu naći posao (oboje mladi ljudi). I sada pričamo mi o tome kako je teško naći posao i velim ja njoj (sa laganom dozom crnog humora) … barem ćeš se ti nekako snaći…

Na to me pogledala i rekla: “Što mi vrijedi tijelo koje imam, ono mi samo po sebi ne donosi novac, po toj osnovi mogu ga dobiti jedino ako se prodam.”, i sada počne ona meni objašnjavati da ako želi na osnovi svog izgleda zaraditi neki novac da bi se morala ‘bogato udati’ ili izlazit po klubovima i tražiti svojih ‘5 minuta’. Uglavnom, trebala bi isključiti svoj mozak i emocije, te sa ciljem boljeg života biti nečiji rob i sluga.

Usprkos toj činjenici mediji uporno forsiraju priču o tome da mlade i lijepe djevojke mogu dobro živjeti (uspjeti) jedino ako pronađu nekoga tko ima ‘puno para’. Još nisam čuo da neki masovni medij promovira rad i ulaganje kao put do osobnog uspjeha. Očito je u našem društvenom uređenju ideja poštenog rada i ulaganja ismijana i izrugana.

Međutim uvijek će postojati mladi ljudi poput ove djevojke koje će radije živjeti skromno nego izgubiti svoju slobodu. Ljubav prema slobodi ono je što razlikuje sluge, kmetove, robove i ulizice od slobodnih i poštenih ljudi. Oni će radije riskirati materijalnu egzistenciju (sigurnost), nego služiti izrabljivačima i tiranima.

Read Full Post »

Prije ikakve rasprave na temu ekonomske politike, potrebno je pokrenuti javnu raspravu o regulaciji novca. Ona je trenutno izrazito okrenuta protiv našeg naroda i sve dok se ona ne promjeni svaka druga rasprava je besmislena. Da bi razumjeli o čemu se radi molim vas pročitajte sljedeću knjigu…

Koliko ekonomski sustav neke zemlje može ovisiti o njenom napretku pomalo je nevjerojatno. Moglo bi se slobodno reći da što su ekonomske slobode veće, to je veći i ekonomski prosperitet neke zemlje.

Tako je npr. Južna Koreja industrijska velesila, a Sjeverna Koreja zemlja jada i bijede. U Južoj Koreji vlada kapitalističko društveno uređenje sa ekspanzivnom monetarnom politikom (inflacija 6-8% godišnje), niskim stopama poreza (PDV 10%) i niskom nezaposlenošću (3,7%). Ta napredna zemlja 15. je na svijetu po BDP-u i 12. po kupovnoj moći. Budući da imaju susjeda koji je prihvatio socijalistički model ekonomije očito je da Južna Koreja ne teži ideji besklasnog društva i preraspodjele dobara. Upravo suprotno, to je tržišna ekonomija u kojoj ljudi imaju priliku za uspjeh. Da ne moraju ulagati golem novac u vojsku vjerojatno bi bili još bogatija zemlja.

Sada ću vam objasniti kako Južna Koreja oporezuje kapital. Za pojedince koji posjeduju manje od 3% neke kompanije koja nije izlistana na burzi plaća se samo 3% poreza na prodaju dionica. Dionice kojima se trguje na burzi izuzete su od bilo kakvog poreza na kapitalnu dobit. Ako pojedinac posjeduje više od 3% neke kompanije male ili srednje veličine koja nije izlistana na burzi, plaća 11% poreza na kapitalnu dobit, a ukoliko se radi o velikom poduzeću onda plaća između 22 i 33%.

Drugim riječima, njihov ekonomski model pomaže malim ljudima na način da ih potiče da kupuju kapital, odnosno sudjeluju na tržištu dionica (burzi). Sa druge strane budući da oporezuje promet dionicama poduzeća koja nisu izlistana na burzi onemogućava porezne prevare.

Uistinu fenomenalan model, koji de facto kaže da tko god trguje dionicama preko burze ne mora plaćati NIKAKAV porez. Naime, Južna Koreja je shvatila da postoji problem ekonomske nejednakosti među građanima, ali isto tako i da socijalizam (preraspodjela dobara) nije rješenje. Rješenje je u poticanju ljudi na rad i ulaganje odnosno u financijskom obrazovanju.

“Financijsko obrazovanje pomaže ljudima da pametnije raspolažu svojim novcem. Ono pomaže ljudima da realiziraju svoje ciljeve i osiguraju svoju budućnost. To je pozitivan stimulans za način života koji ne traži samo vještinu, nego i trud, praksu i individualnu kreativnost. Što se tiće financijskog obrazovanja, roditelji su najbolji učitelji svojoj djeci, zato jer mogu najviše utjecati na njih još od djetinjstva. To im može pomoći da shvate važnost osobnog financijskog planiranja i menanđmenta.” Lee Yong-shik

“Banka Koreje (BOK) i kompanije koje trguju vrijednosnicama nude različite programe ekonomskog obrazovanja učenicima osnovnih škola tijekom ljetnih praznika”. (link)

U Tajvanu je financijsko obrazovanje dio školskog programa i svake se godine održavaju natjecanja u financijskom obrazovanju. Smisao tog obrazovanja je smanjivanje razlike između bogatih i siromašnih. (link)

“Budući da imaju sve više đeparca kada krenu u srednju školu bitno je naučiti ih upravljanjem novem. Ta sposobnost koristiti će im cijeli život.”  Chen Shih-mei (učiteljica)

Kada sam čitao sve ove stvari nisam mogao vjerovati. Najbrže rastuće kapitalističke ekonomije na svijetu shvaćaju problem ekonomske nejednakosti, ali su svjesne toga da puka preraspodjela novca neće ukloniti razlike između bogatih i siromašnih, nego ekonomski unazaditi zemlju. Da apsurd bude veći, BDP po stanovniku (tj. troškovi radne snage) veći je u Južnoj Koreji i Tajvanu nego u Hrvatskoj, ali usprkos tome svi proizvode tamo, a ne kod nas!

Zašto, prvi je razlog vjerovanje u koncept privatnog vlasništva i nagrađivanja rada i truda. Drugi je razlog u tome što smisao postojanja državne administracije u Tajvanu i Južnoj Koreji nije parazitiranje na račun ostalih ljudi nego služenje društvu. Porezna politika takva je da stimulira rad, proizvodnju, stvaranje profita i ulaganje.

Drugim riječima što država više teži socijalizmu i preraspodjeli dobara, to su porezi veći, a ekonomske slobode njenih građana manje. Što su manje ekonomske slobode i veći porezi to je društvo siromašnije. Osim toga, politika države da akumulira dug umjesto da nekreditno pokriva proračunski deficit vodi rasprodaji profitne ekonomije strancima i dužničkom ropstvu, a ne socijalno osjetljivom društvu.

Netko će reći, a što je s privatizacijom? Nije to velika stvar, svi koji su stekli imovinu protuzakonito i sva domaća poduzeća koje su stranci kupili ‘ispod cijene’ biti će im oduzeta. Npr. ako je MOL od države kupovao dionice INE za 900kn po komadu očito je da se radilo o korupciji. Isto je i sa prodajom većeg paketa HT-a Njemačkom telekomu.

Zato mi želimo da država ponovno preuzme sve te vlasničke udjele u tim poduzećima, ali ne sa ciljem socijalističkih reformi, nego želimo nakon toga po principu IPO-a (javne ponude dionica), te iste dionice dati ispod cijene u ruke naših ljudi. Najveći problem socijalizma je što sama ‘preraspodjela kapitala’ neće riješiti problem društvene nejednakosti, jer će ljudi socijalističkog mentaliteta opet rasprodati sav kapital kojeg imaju, te opet postat siromašni i kukati da nemaju ništa.

Netko će reći: “Pa ljudi neće imati dovoljno kapitala da pokupuju sve te dionice.” Međutim, imati će dovoljno, zato jer će se te dionice prodavati postepeno, svaka tri mjeseca biti će nova aukcija dionica, odnosno privatizacija se za razliku od nacionalizacije, neće dogoditi odjednom, nego postepeno. Svaka tri mjeseca novo poduzeće će prelaziti iz ruke države u ruke građana i biti izlistano na burzi. Međutim prije toga treba provesti najveću kampanju financijskog opismenjavanja, a knjige o ulaganju i financijama razdjeliti djeci po školama i uvesti ih u obaveznu literaturu.

Želimo od naše zemlje napraviti najjaču ekonomiju u regiji. Prihvatiti ćemo čisti kapitalizam dalekoistočnog tipa, sa elementima ekonomskog patriotizma. Proglasiti isključivi gospodarski pojas, a vanjski dug u dogovoru sa vjerovnicima ili smanjiti za 70% kao što je učinila Argentina ili otpisati u cijelosti. Biti ćemo najprijateljski nastrojena zemlja prema kapitalu u čitavoj Europi, napraviti ćemo poljoprivrednu reformu koja će potaknuti seljake da proizvode profitne kulture, umjesto da proizvode viškove pšenice i kukuruza koje država mora otkupljivati, imati ćemo najkonkurentniji turizam, učiniti ćemo sve da mali ljudi profitiraju i reprogramiraju svoje umove. Komunizam je od njih napravio mentalne invalide i robove ovisne o državnoj pomoći, mi ćemo naprotiv učiniti ljude gospodarima vlastite sreće i dati im priliku za uspjeh koji im je postojeći krimi-socijalistički model oduzeo.

Ideja nerada i života na dug pasti će u prošlost, ali ćemo SVI ŽIVJETI BOLJE, te imati rast BDP-a poput Kine. Istovremeno, napraviti ćemo slobodne gospodarske zone u kojima će se moći proizvoditi sva moguća tehnička (i ostala roba koju uvozimo) i to NEOPOREZIVO. Restrukturirati ćemo brodogradilišta, te legalizirati marihuanu i na taj način našu zemlju učiniti turističkom destinacijom tijekom cijele godine, a ne samo 2 mjeseca po ljeti. Istovremeno ćemo dodatno smanjiti izdavanja za vojsku, izaći iz NATO saveza i sav novac usmjeriti u razvoj.

Npr. Grad Zagreb očajnički treba metro (podzemnu željeznicu). Bolje da se 4 milijarde kuna uloži u takav kapitalan projekt i zaposle ljudi, nego da ispari kroz zapovjedne strukture ministarstva obrane. Želimo napraviti NEW DEAL!

Ovo je prvi put u povijesti da će građani naše zemlje imati priliku dobiti stvarnu slobodu. Pokopati ćemo komunizam i socijalizam jednom za uvijek, napraviti ćemo ono što smo trebali napraviti 1990. Postati ćemo neovisna i gospodarski uspješna zemlja u kojoj se nećemo osjećati kao stranci i sluge, nego kao svoji na svome!

Postati ćemo zemlja iz koje naši mladi neće morati bježati nego će se vraćati! Uglavnom zagovarano neku vrstu demokratske anti-socijalističke kontra-revolucije.

Biti ćemo ekonomski superiorni u odnosu na sve susjede koji prihvaćaju socijalizam, kao što je Južna Koreja ekonomski i vojno superiorna u odnosu na Sjevernu Koreju. Smisao progresivnog kapitalizma nije povećanje siromaštva, nego opće ekonomsko blagostanje.

Jedina alternativa ovakvom ekonomskom modelu je odljev kapitala (dobiti koju izvlače stranci), raspad ekonomije zbog politike visokih poreza, tržišna nekonkurentnost (vanjsko-trgovački deficit), dužničko ropstvo, visoka nezaposlenost, iz socijalizma nasljeđeni birokratski aparat itd. Znate i sami uostalom što će se dogoditi ako politička elita (HDZ/SDP) ostane na vlasti.

Ako vas zanima više o ovoj temi pročitajte članak pod naslovom “Jedina politička opcija koja traži smanjenje poreznih stopa (PDV-a, poreza na dobit)

Rast BDP-a nakon kapitalističkih reformi u Južnoj Koreji


Read Full Post »

Velik broj ljudi nalazi se u minusima i kratkoročnim kreditima zbog monetarne politike, nažalost navika trošenja iznad mogućnosti samo je djelomično odgovorna za dugove građana. Bez promjene monetarne politike većina nikada neće izaći iz duga, naprotiv ukupan iznos duga biti će sve veći i veći. Ovaj strip će vam objasniti zašto je tomu tako…




[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]
Ako vas zanima više o ovoj temi, pročitajte knjigu “Kako je nastao novac”, napisana je u obliku romana, lagano se čita i objašnjava novčani tok u Republici Hrvatskoj, problematiku novca kao duga, ulogu naše središnje banke, ali i uzročno – posljedične veze svakodnevnih problema sa kojima se susreću ljudi, od nemogućnosti vraćanja kredita, masovnih blokada i ovrha, do rasta cijena kojeg prati pad plaća.

Read Full Post »

Mnogi su izgubili novac na burzi zbog neznanja –

“Najočitiji uzrok gubitka je gotovo sveopća navika kupnje dionica nakon što je već došlo do porasta njihove vrijednosti na tržištu. ta greška je izravno vezana uz psihologiju ljudi. Većina ljudi ne može podnjeti da drugi ostvaruju profit dok su oni izvan toga. Zdrav razum nam govori da je vrijeme za kupovanje dionica (i svega drugoga što nam nije hitno potrebno), onda kada su cijene niske, a ne ‘napuhane’. Ta tvrdnja je isto tako jednostavna kao i zakoni fizike. U slučaju stalnog rasta na tržištu, prevladava psihologija mase i izbija manija, slično kao što se i inače normalna osoba može upustiti u iracionalno ponašanje sljedeći masu.

Drugi razlog gubitka na tržištu dionica je to što većina ljudi uporno zadržava dionice čija vrijednost pada. U početku oni sebi kažu: ‘Držat ću ih i možda će situacija krenuti na bolje’, ali kada počinju gubiti kažu: ‘Sada sam previše izgubio te moram čekati kako bih novac dobio natrag.’ Tada konačno prodaju po najnižoj cijeni trpeći velike gubitke. Propuštaju sljediti pravilo: ako trend nije vaš prijatelj, brzo prekinite s gubicima. Vaš prvi gubitak je vaš najbolji gubitak.” Leon Richardson – Investiranje (Zlatna pravila uspješnog ulaganja)

Trenutno čitam ovu knjigu i čudim se tome koliko se velikih stvari može naučiti iz tako male knjige. Žalosno je što se ovakve stvari ne podučava djecu u školama, budući da je obrazovni sustav usmjeren na punjenje dječjih glava malo bitnim ili beskorisnim podacima nije neobično da većina ljudi završetkom škole nije stekla osnovna znanja o ulaganju.

Ima još jedna stvar koja je nasljeđena iz prijašnjeg sustava – ideja beskrajno dugog školovanja. Ono što je zajedničko svim ljudima koji završe državne škole i učilišta je sljedeće – ne shvaćaju osnove ulaganja i moć kamata. Zato ću vam navesti jedan primjer prilagođen Hrvatskim uvjetima:

Ivica i Marica su upravo navršili 18 godina. Oboje su odlučili godišnje štediti 6000 kn (500 kn mjesečno – prosječan mjesečni iznos kojeg mnogi bacaju na cigarete). Ivica je počeo raditi i štediti sa 18 godina, nastavio štedjeti idućih 10 i nakon toga je prestao (ali nije podigao svoj novac iz banke). Marica je čekala 10 godina (studirala je Filozofski fakultet) i tek onda počela raditi (sa 28 godina) za istu plaću kao i Ivica budući da nije mogla pronaći posao u struci. Štedila je idućih 38 godina.

Sada pretpostavimo da je godišnji profit ili rast iznosio skromnih 10% (lako ostvarivo ako osoba poznaje osnove ulaganja).

Štedeći 6000 kn godišnje u razdoblju od samo 10 godina Ivica je u dobi od 65 godina stekao 3,934,359 kn. Nakon što se odbije trošak investicije  (60.000 kuna), njegov profit iznosi 3,874,359 kn. Povećao je svoj kapital za 65 puta.

Marica je koristila isti sistem, ali je čekala 10 godina da počne sa ulaganjem. Kroz sljedećih 38 godina štedila je 6000 kn godišnje – ukupno 228,000 kuna. Nakon što se odbije taj iznos, njezin profit na kraju investicijskog razdoblja iznosio je 2,174,663 kn, samo 9 puta više od uloženog novca.

Pouka je sljedeća – Marica je morala uštedjeti 228,000 kuna da bi zaradila samo 55% onoga što je Ivica zaradio investicijom od svega 60,000 kuna. Nažalost ovu veliku istinu većina ljudi neće nikada otkriti. Zato će umjesto da na početku života štede i ulažu, u mladosti trošiti i kupovati stvari koje im donose rashode. Štediti (i ulagati) će početi tek onda kada shvate da od mirovine koju im sprema družina sa Markova trga neće moći živjeti. Tada je nažalost u pravilu prekasno.

Ovaj slikoviti primjer predstavlja moć “kamate na kamatu“, s napomenom da će rast od 10% neki smatrati visokim, a neki drugi pak niskim, zato sam ga naveo kao neku vrstu prosjeka.

Sustav obrazovanja u našoj zemlji nije se značajno promjenio od vremena samoupravnog socijalizma. U međuvremenu svijet oko nas se značajno promjenio, te bi bilo potrebno napraviti neke promjene unutar tog istog sustava.

Prva promjena trebala bi se odnositi na uvođenje knjiga o financijskom obrazovanju u obaveznu školsku lektiru. To će mnogim ljudima pomoći da steknu ulagački mentalitet i pomoći im da izbjegnu gubitke zbog nepoznavanja osnova ulaganja.

Odbacivanje ideje o brzoj zaradi

Kao budući investitor, od početka odbacite iluziju da se veliko bogatstvo stječe u kratkom vremenu uz mali početni kapital. Rijetke su prilike kada se veliki dobici postižu u kratkom vremenu i one su rezultat neuobičajenih uvjeta ili puno sreće. Nekolicini pojedinaca koji su na taj način stekli veliko bogatstvo uglavnom nije pošlo za rukom da to bogatstvo i zadrže. Ego je u svakome jak, i svaka osoba sebi laska da će dobit koju je uspješno stekla u kratkom razdoblju, isto tako uspješno i zadržati. Onaj tko je hrabar da se u to upusti sa ciljem da malen iznos pretvori u veliko bogatstvo, ne postaje odjednom oprezan ulagač.

Shvaćanje razlike između ulaganja i špekulacije

Kupnja neke nekretnine pruža dosta dobru ilustraciju. Ako je cilj da se postigne prihvatljiva dugoročna dobit od investicije time što se iznajmljuje, tada je to čisto ulaganje. Ako je cilj da se nekretnina iznajmljuje određeno vrijeme u očekivanju da se proda uz profit, tada je taj rad istodobno i ulaganje i špekulacija. Ako se nekretnina kupuje isključivo sa ciljem prodaje po višoj cijeni, tada je to ulaganje čista špekulacija.

Jednom kada osoba shvati moć kamata na kamatu i osnove ulaganja mala je vjerojatnost da će dozvoliti da joj život prolazi dok ona ne čini ništa produktivno sa njim. Međutim, potrebno je i stati na kraj vječnim studentima. Prvenstveno radi njihovog dobra.

Ljudi moraju odbaciti krimi-socijalistički model vođenja zemlje, a nova vlada mora omogućiti stvaranje novih vrijednosti, odnosno ulaganje i proizvodnju. Posljedično će doći do porasta ukupne količine kapitala u društvu zato jer će ljudi težiti produktivnom radu, a ne besklasnom društvu u kojem svi žive u siromaštvu i neimaštini. Posljedično će takva gospodarska politika dovesti do razvoja opće ekonomije i porasta zaposlenosti.

Drugim riječima, vječnim studentima treba omogućiti:

1. Dobivanje stvarnog posla (ne izmišljenog radnog mjesta)

2. Stjecanje znanja potrebnog za ulaganje

3. Uživanje u plodovima vlastitog rada

Žalosna je činjenica da se većina vječnih studenata nalazi u tom položaju iz četri razloga

a) Svjesni su toga da čak i kad završe svoj fakultet ne mogu naći posao u struci

b) Čak i kada nađu neki posao ne vide smisao u radu budući da im je kvaliteta života jednaka ili čak i bolja ako studiraju i ne rade

c) Plaće su male budući da se ekonomija raspada, a birokratski aparat ima ograničen broj ljudi koje može zaposliti

d) Budući da nemaju spoznaju o važnosti ulaganja, ne shvaćaju da smisao rada nije samo trošenje novca nego i stvaranje novih vrijednosti

Uglavnom ono što naša politička opcija želi napraviti nije dodatno pogoršavanje položaja vječnih studenata na način da ih se različitim mjerama prisiljava na to da završe studij sa čijom diplomom ne mogu dobiti posao u struci, nego stvaranje ekonomske klime i mentaliteta koji će im omogućiti alternativu. Mala grupa ljudi koja usprkos mogućnosti da radi i ulaže, svejedno želi ništa ne raditi i životariti na račun roditelja ima puno pravo na to. Dobro je da postoje i takvi ljudi kako bi ostali mogli vidjeti posljedice takvog načina razmišljanja.

Trenutna vladina politika represivnog djelovanja na studente sa ciljem njihova bržeg završetka studija je besmislena jer ne rješava uzroke beskrajnog studiranja. Jednom kada se ljudima ponudi alternativa mala je vjerojatnost da će netko htjeti studirati u beskonaćnost.

Napomene radi, kreditne i posljedične ekonomske krize namjerno su izazvane, zato svim ulagačima preporučam razumijevanje mehanike novca na višoj razini, tj. proces stvaranja i nestanka novca iz opticaja. Ova knjiga dobra je podloga za razumijevanje navedene tematike.

Read Full Post »

%d bloggers like this: