Feeds:
Objave
Komentari

Archive for the ‘Osobne slobode’ Category

Da bi ste shvatili zašto ljudi odlaze iz naše zemlje, pročitajte sljedeću knjigu

Oglasi

Read Full Post »

Upravo je cimeru došla djevojka u posjet na tjedan dana, cura je jako zgodna, međutim ni ona, ni on ne mogu naći posao (oboje mladi ljudi). I sada pričamo mi o tome kako je teško naći posao i velim ja njoj (sa laganom dozom crnog humora) … barem ćeš se ti nekako snaći…

Na to me pogledala i rekla: “Što mi vrijedi tijelo koje imam, ono mi samo po sebi ne donosi novac, po toj osnovi mogu ga dobiti jedino ako se prodam.”, i sada počne ona meni objašnjavati da ako želi na osnovi svog izgleda zaraditi neki novac da bi se morala ‘bogato udati’ ili izlazit po klubovima i tražiti svojih ‘5 minuta’. Uglavnom, trebala bi isključiti svoj mozak i emocije, te sa ciljem boljeg života biti nečiji rob i sluga.

Usprkos toj činjenici mediji uporno forsiraju priču o tome da mlade i lijepe djevojke mogu dobro živjeti (uspjeti) jedino ako pronađu nekoga tko ima ‘puno para’. Još nisam čuo da neki masovni medij promovira rad i ulaganje kao put do osobnog uspjeha. Očito je u našem društvenom uređenju ideja poštenog rada i ulaganja ismijana i izrugana.

Međutim uvijek će postojati mladi ljudi poput ove djevojke koje će radije živjeti skromno nego izgubiti svoju slobodu. Ljubav prema slobodi ono je što razlikuje sluge, kmetove, robove i ulizice od slobodnih i poštenih ljudi. Oni će radije riskirati materijalnu egzistenciju (sigurnost), nego služiti izrabljivačima i tiranima.

Read Full Post »

Upravo sam dobio poziv na sud zbog navodnog prekrašaja kojeg sam počinio 8.11.2009. Tada sam naime na poziv građana izišao na teren kako bi zaustavio deložaciju jedne samohrane majke. Ona naime živi u barakama u Zagrebačkoj cesti, i usprkos tom što nema kamo ići osim na ulicu Grad Zagreb ju je odlučio deložirati.

Naime, duboko me pogađa to što gradske stanove dobivaju ljudi poput Ive Majoli, Bandićeve žene ili nekih drugih bogatih i politički povezanih osoba, dok se male ljude koji doslovce nemaju kamo izbacuje na ulicu.

Što se tamo događalo? Žena je otišla u školu na informacije (za svoje djete), i dok je bila u školi, pred njenu baraku su došli policajci skupa sa bravarom i ženi išli provaliti u dom dok je nema doma, odnosno deložirati je dok ona uopće nije tamo. Budući da nisam mogao to nijemo promatrati instantno sam krenuo prema njima i došao u blizinu ulaza u baraku u koju provaljuje bravar. I sada policajci mrtvi hladni to promatraju, a ja pod ‘nabojem’ kažem “ja ovo ne mogu gledati“.

U tom trenutku policajac mi govori da se maknem, ja odbijam i kažem mu da se neću maknuti sa javne površine, na što mi on kaže, ako se ne želiš maknuti mi ćemo te uhititi. Nisam niti stigao odgovoriti već su me dvojica primila svaki za drugu ruku i stavili mi lisice i odveli me u PP Črnomerec. Nakon što sam pušten otišao sam nazad do tih ljudi i oni su rekli da ako će trebati da će mi rado platiti kaznu za prekršaj, ja sam im uzvratio da radi ovakvih stvari vrijedi ići u zatvor (više o tome…)

Rijetkost je vidjeti političkog predstavnika da stoji na strani čovjeka i da je spreman podmetnuti svoja leđa radi drugih ljudi, u pravilu je obrnuto. Jedan od takvih bio je i stric od moga djeda (po kojem sam i dobio ime)  koji je bio predstavnik u narodnoj skupštini Jugoslavije. On je 1928. ne mogavši više gledati kriminal kojeg rade ljudi povezani sa vladajućim režimom Puniši Račiću rekao da je lopov. Ovaj je njegovu izjavu iskoristio kao povod za ‘konačni obračun’, te izvukao pištolj i pucao prvo u Pernara, potom u Stjepana Radića i ostale Hrvatske poslanike.

Ono što pokušavam reći je i da pošteni ljudi mogu biti izabrani kao politički predstavnici ako birači tako odluče. Budućnost naše zemlje je u rukama ljudi, a ne političara jer su ljudi oni koji ih biraju i smjenjuju.

20.4. stigla je presuda kojom se oslobađam optužbe. Odnosno, sud je donio odluku da nisam kriv za navedeni prekršaj.

Read Full Post »

Mi vjerujemo da je vjerska sloboda jedno od neotuđivih prava koje svaki pojedinac ima. Budući da živimo u post-socijalističkom društvenom uređenju nalazimo se između dvije vatre.

Sa jedne strane nalazio se sustav koji je propagirao ateizam i smatrao religiju nepoželjnom. Naime, socijalističko/komunistički koncept zagovarao je zamjenu religije sa kojekakvim kultovima ličnosti u kojima su diktatori koristili masovne medije i propagandu za promoviranje vlastitog lika i djela.

Apsurd je u tome što su tvrdili da će oslobađanjem od religije ljudi postali slobodni, međutim na kraju su od ateizma i kultova ličnosti napravili religiju, te učinili sve ostale ljude svojim robovima i slugama. Odnosno, umjesto slobode uveli su novi oblik ropstva.

Njihovi portreti su visili u domovima i javnim zgradama, a umjetnici i pjesnici su morali stvarati djela u kojima su glorificirali vođu i njegov režim. Uglavnom prikazivalo ih se kao da su oni nešto više od čovjeka (heroji i polu-božanstva). Mihail Riklin, jedan od najpoznatijih suvremenih Ruskih filozofa i intelektualaca napisao je odličnu knjigu na tu temu – zove se “Komunizam kao religija“.

Međutim, padom komunizma došlo je do potpunog obrata. Oni koji su do jučer prokazivali one koji idu u crkvu, odjednom su postali najveći vjernici. Da stvar bude gora, kao što je stari režim do 90e sa netrepeljivošću gledao na one koji vjeruju, novi je režim (HDZ) kao neprijatelje počeo prokazivani oni koji ne prakticiraju favoriziranu religiju.

Zapazite da padom komunizma nije došla do sloma jednoumlja nego samo do zamjene teza. Zanimljivo je da su ljevičari u religiji vidjeli neprijatelja svome režimu, a desničari svog najvećeg prijatelja i saveznika. To je osnovna razlika između lijevih i desnih socijalista. Dok jedni javno i otvoreno odbacuju Boga i religiju, drugi ga isto tako uzdižu i hvale, međutim očito je da i jedni i drugi to čine iz političkih razloga, odnosno religiju i vjerska prepucavanja apstraktne naravi (da li Boga ima ili nema i kakav on jest), koriste za manipulaciju masom i zatupljivanje.

Zapazite još nešto, dok su jedni religijskim organizacijama uzimali imovinu i pretvarali ju u državno vlasništvo, drugi državnu imovinu daju istim tim religijskim institucijama.

Vjerojatno se pitate kakav je naš stav po svemu ovome. Mi vjerujemo da država i religija moraju biti odvojeni, te ne prihvaćamo ideju da se od komunističkog režima oduzeta imovina vraća samo povlaštenoj grupi (npr. katoličkoj crkvi), a ne i ostalim ljudima koje je taj režim opljačkao. Mi ne vjerujemo u to da postoje povlaštene grupe i pojedinci već vjerujemo u jednakost svih pred zakonom.

Također, ne prihvaćamo međudržavni ugovor između Republike Hrvatske i Vatikana, te tražimo njegovo ukidanje. Novi ugovor koji će biti uspostavljen treba biti između Republike Hrvatske i Katoličke crkve kao religijske organizacije, a ne Vatikana kao države. HDZovu ideju da se položaj neke religijske organizacije definira ugovorom sa nekom drugom suverenom državom smatramo neprihvatljivom, pogotovo ukoliko je takav ugovor na štetu Republike Hrvatske.

Mi ne želimo da država zauzima mjesto pro-religijskog ili protu-religijskog entiteta. Mi jednostavno tražimo odvajanje države od religijskih organizacija i prestanak njihovog financiranja iz državnog proračuna. Odnosno, tražimo da se religijske organizacije financiraju dobrovoljnim prilozima od vjernika, a ne proračunskim novcem.

Drugim riječima, želimo odvojiti religiju od politike. Što se tiče nastave vjeronauka u školama, ona se tamo može odvijati iznimno (prvi ili zadnji sat) i isključivo na teret religijske organizacije kojoj pripada vjerski službenik, dakle ne na teret proračuna.

Ne želimo ljudima nametati niti ateizam, niti religiju, jer nam je jasno da političke opcije koje to rade – čine to sa ciljem političke propagande, a ne radi dobrobiti čovjeka.

Za nas je vjerska sloboda princip koji podupire pravo pojedinca da javno ili privatno izražava svoju religiju, vjerovanja ili vjerska učenja (ali ne na teret državnog proračuna). Istovremeno u potpunosti prihvaćamo pravo pojedinca da promjeni religiju ili ne pripada ijednoj religiji (da bude ateist).

Svi naši članovi mogu javno i otvoreno izražavati svoja vjerska uvjerenja (uključujući ateizam) ili kritizirati bilo koju religiju. Sve dok pri tome ne koriste halucinogene droge (bunika), pozivaju na nasilje prema drugim društvenim grupama ili u ime vjere zagovaraju ograničavanje osobnih prava i sloboda. Drugim riječima, naša stranka vam garantira slobodu i ne pokušava promjeniti vaše vjersko (ne)opredjeljenje za razliku od drugih političkih opcija kojima vlada jednoumlje lijevog ili desnog predznaka.

Read Full Post »

Prije svega ideja školovanja kod kuće stara je koliko i ovaj svijet. To nije neka novotarija koja postoji samo u SAD-u nego mogućnost koja se nudi i djeci u Sloveniji, Mađarskoj, Italiji, Austriji, Velikoj Britaniji, Rusiji, i mnogim drugim zemljama.

U pravilu sve napredne zemlje (Kanada, Australija, Tajvan, Danska, Finska, Francuska, Irska, Norveška, Švicarska, Poljska…) to omogućavaju, osim toga pravo na slobodu izbora osnovno je pravo svakoga čovjeka, pa tako i djeteta.

Hrvatski obrazovni sustav polazi od pretpostavke “one size fits it all“, u doslovnom prijevodu “jedna veličina paše svima“, međutim svima je jasno da jedna veličina ne paše svima i da ono što nekome odgovora, nekome drugome ne odgovara. Isto je i sa sustavom kolektivnog obrazovanja u kojem se djete uči sjedanju na jednom mjestu, šutnji i refleksnom pokoravanju autoritetima. Budući da dijelu djece to ne paše dolazi do problema, odnosno – ometanja nastave, verbalnih sukoba, uništavanja školske imovine, pa i nasilja.

Svako djete je jedinka za sebe, isti uvjeti školovanja ili rada ne odgovaraju svima i to je tako bilo oduvijek. Moje je duboko uvjerenje da sustav postoji radi čovjeka, a ne čovjek radi sustava, te da sustav mora dati čovjeku slobodu. Ukoliko se sustav kolektivnog obrazovanja koji nažalost jest nesavršen, kako po gradivu, tako i po metodici nastave ne može prilagoditi djetetu, odnosno djete sustavu – usprkos svim bezuspješnim pokušajima, smatram besmislenim nastavljati to mučenje, kako nastavnika, tako i djece.

Sustav prisilnog kolektivnog obrazovanja samo produžava furstraciju, čini djecu, roditelje i profesore nesretnima, te umjesto da smanjuje, odnosno rješava problem samo povećava frustraciju i agresiju.

Naš cilj je jasan, promjena postojeće politike, davanje slobode učenicima, te omogućavanje odnosno legaliziranje kućnog školovanja. Želimo da naša zemlja po tom pitanju bude na strani naših zapadnih susjeda (Slovenija, Mađarska, Italija, Austrija), a ne istočnih (Srbija, BiH, Kosovo, Crna Gora, Makedonija). Možda naš stav po ovom pitanju zvuči revolucionarno, međutim to je najnormalnija stvar u svim civiliziranim zemljama.

Naša stranka vjeruje da je sloboda najveća vrijednost i da sve dok netko svojom slobodom ne krši tuđa prava ili ograničava tuđe slobode on ima puno pravo na nju.

Read Full Post »

Ne postoji razlika između HDZ-a i SDP-a, i jedni i drugi rade za strane banke protiv našeg naroda.

Problem s kojim se suočavamo puno je dublji nego se naoko čini, ako vas zanima – preporučam vam da pročitate knjigu koju sam napisao.

Read Full Post »

Pravo na slobodu izbora osnovno je ljudsko pravo. Sustav vrijednosti, osobnost i svjetonazor pojedinca nepovredivi su sve dok on svojim ponašanjem ne narušava prava i slobode drugih članova zajednice.

Odnosno naša sloboda prestaje tamo gdje počinje sloboda drugih. Stoga odbacujem jednoumlje i smatram da ljudi imaju pravo na drugačije mišljenje, a to je nešto što politička elita UPORNO osporava i pokušava suzbiti na sve moguće načine.

Predlažemo sljedeće: djeca trebaju imati pravo na seksualni odgoj i to nije upitno, ali se moraju napraviti dva programa, jedan koji će govoriti djeci da je homoseksualizam normalno ponašanje, da je abortus normalna stvar, da nema ništa loše u seksu izvan braka ukoliko koristite kondome i drugi koji će govoriti djeci da homoseksualno ponašanje nije normalno, da abortus (ubijanje nerođenog djeteta) nije normalna stvar, te da postoji razlog zašto postoji bračna zajednica i zašto nije dobro biti promiskuitetan.

Drugim riječima, u našem društvu postoje ljudi različitih svjetonazora, pa smisao seksualnog odgoja ne smije biti ispiranje mozga i nametanje djeci stavova i uvjerenja koje oni odbijaju. Treba ih učiti tome da ljudi različito razmišljaju, da nisu svi isti, te da svaki pojedinac ima pravo na izbor načina života i sustava vrijednosti kojeg će prihvatiti sve dok svojim ponašanjem ne šteti drugima. Poanta nije u reprogramiranju djece, nego davanju djeci slobode svjetonazora i razmišljanja.

Alternativa tome da postoje dva programa je da postoji samo jedan, ali koji neće u spornim pitanjima nametati djeci što je normalno, a što nije – nego poticati među njima zdravu diskusiju, izražavanje mišljenja, uvažavanje različitih stavova i toleranciji po pitanju spornih tema. To bi po meni bilo idealno, ali budući da nam obrazovni sustav nameće jednoumlje i suzbija kritičko razmišljanje mislim da bi to bilo teško izvedivo.

Bitno je napomenuti još nešto, teme poput homoseksualizma, abortusa i izvanbračnog seksa izrazito su osobne naravi, tako da po ijednoj od ovih tema ne postoji općeniti stav stranke. Naša stranka ne želi nametnuti pojedincu određeni svjetonazor nego mu dati slobodu svjetonazora i pravo na vlastiti stav. To je ujedno i osnovni smisao postojanja naše stranke – zajedništvo u različitosti, odnosno čvrsto uvjerenje da su teme koje nas povezuju puno važnije od onih koje nas razdvajaju.

Read Full Post »

Older Posts »

%d bloggers like this: