Feeds:
Objave
Komentari

Archive for the ‘Socijalna politika’ Category

Čitajući mnoge naše članke mogli ste vidjeti da se zalažemo za male poreze, da vjerujemo u načela tržišne ekonomije i slično. Međutim u zadnje vrijeme pojavljuje se pitanje, kakav je naš stav o gospodarenju prirodnim resursima i privatizaciji komunalnih poduzeća.

Prije svega, prirodni resursi nešto su što svaka zemlja posjeduje i oni služe zato da bi ljudi koji u toj zemlji žive mogli imati nekakvu korist od njih. Međutim njihovom ‘privatizacijom’ korist koju ljudi imaju od njih je manja nego prije privatizacije.

Sa ostalim granama gospodarstva je suprotno, naime tržišni principi prisiljavaju poduzetnika da nudi što kvalitetniju robu/uslugu po što nižoj cijeni. Međutim kod gospodarenja prirodnim resursima u pravilu dolazi do toga da je nakon privatizacije usluga skuplja, a da nije istovremeno i kvalitetnija ili je eventualno povećanje kvalitete nesrazmjerno povećanju cijene.

Kamo vodi privatizacija prirodnih resursa najbolje nam pokazuje slučaj sa plinom iz Jadranskog mora. Naime, Hrvatska proizvodi 80% plina koji joj treba, međutim istovremeno pola od te proizvodnje, dakle 40% od naših ukupnih potreba izvozimo Talijanima po četri puta nižoj cijeni nego što ga uvozimo od Rusa.

Drugim riječima, umjesto da uvozimo samo 20% od ukupno potrošenog plina, mi uvozimo 60% i to po četri puta većoj cijeni nego što ga izvozimo. Zbog toga se non stop povisuje cijena plina. Postavlja se i pitanje, kakava je alternativa ovom modelu?

Vrlo je jednostavna, obustava ugovora sa Talijanima i nacionalizacija poduzeća koje trenutno tamo crpi plin (INAgip), u kojem vlasničke udjele ima AGIP i INA (pola/pola). Nakon toga, isti plin koji prodajemo Talijanima prodavati domaćim potrošaćima po toj istoj cijeni. Konačna cijena plina za potrošaće bi bila prosjek cijene domaćeg i Ruskog plina (u omjeru 80:20), na kojeg bi bila dodana marža 15% na koju bi distributer imao pravo + PDV.

Drugim riječima, cijena plina bi bila barem za pola manja nego je trenutno. “Hrvatska trenutno izvozi plin po cijeni od 6 do 8 centi po kubiku dok istovremeno uvozi nekvalitetni ruski plin po cijeni od gotovo 25 centi po kubiku. Građani ga pak plaćaju četrdeset centi po kubiku i najavljuju se nova poskupljenja” (link). Kako će se kretati cijena plina dakle ovisi isključivo o tome kakav model upravljanja prirodnim resursima ljudi odaberu na izborima. Odnosno, naš model, ili HDZ/SDP (& svi ostali) model.

Međutim, dotaknimo se pitanja gospodarenja komunalnim poduzećima. Trenutno država kreće sa prodajom svojih udjela u lokalnim poduzećima koja se bave distribucijom vode. Mi se protivimo SVAKOJ privatizaciji komunalnih poduzeća i tražimo da ona ostanu u vlasništvu države i lokalne samouprave (50:50), te da uz zadržavanje kvalitete usluge, ne dolazi do istovremenog rasta cijena.

Istovremeno smatramo da bi trebalo privatizirati poduzeća poput Croatia osiguranja (po IPO modelu – javne ponude građanima), koja trenutno služe za zbrinjavanje političkih kadrova. Drugim riječima, vjerujemo da gospodarstvo treba biti vođeno po principima slobodnog tržišta, međutim dio gospodarstva vezan uz prirodne resurse i komunalne usluge mora se zadržati u državnom vlasništvu, jer se na taj način građane štiti od porasta cijena, a ostatku ekonomije omogućava brži rast budući da imaju niže operativne troškove.

Oglasi

Read Full Post »

U prethodnom članku osvrnuo sam se na to da Hrvatska ima nisku stopu nataliteta, odnosno da prosječna obitelj ima samo 1,4 djeteta. Minimum za opstanak društva je 2,1 djete po obitelji.

Budući da mnogi opravdano prigovaraju i govore da bi imali više djece kada bi imali više novaca, jasno je da treba osmisliti model koji će poticati ljude da imaju više djece, a istodobno neće generirati siromaštvo, odnosno neće od sustava socijalne skrbi napraviti profitni centar za one koji rješenje svojih novčanih problema vide u velikom broju djece i životu na državnim jaslama.

Za ostvarnje tog plana potrebno je napraviti više poreznih reformi, prva treba biti usmjerena na smanjnje poreznog opterećenja za one koji planiraju više djece na način da porezni odbitak za djete mjesečno iznosi

– 1000 kn za prvo djete (trenutno je 900)

– 2000 kn za drugo (trenutno je 1260)

– 4000 kn za treće (trenutno je 1800)

– 6000 kn za četvrto (trenutno 2520)

– 8,000 kn za peto i svako iduće (trenutno 3420)

Tražimo i uvođenje jedinstvenog iznosa dječjeg doplatka na način da svaka obitelj sa manje od 2000 kn prihoda po članu kućanstva ima pravo na 200 kn dječjeg doplatka po djetetu. Trenutno nemate pravo na dječji doplatak ako vam primanja po članu kućanstva prelaze 1663 kn/mjesečno. To u praksi znači da zaposleni roditelji dvoje djece sa prosjekom plaće većim od 3326 kn nemaju pravo na dječji doplatak iako im je on itekako potreban.

Smisao ove mjere je porast općeg nataliteta. Zato tražimo povećanje broja ljudi koji imaju pravo na dječji doplatak.

Rezanje papirologije pri davanju zahtjeva za dječji doplatak, od roditelja treba tražiti samo rješenje porezne uprave o ukupnom prihodu oba roditelja u protekloj godini i potvrdu o školovanju djeteta.

Tražimo da se promjeni način davanja porodiljne naknade na način da se zaposlenim majkama daje pravo na primanje iznosa prosječne mjesečne plaće isplaćene unazad godinu dana u visini do 6000 kn. Ukoliko je majka radila manje od godinu dana prije rođenja djeteta ima pravo na porodiljnu naknadu u visini prosječne isplaćene plaće onoliko mjeseci koliko je radila. Za preostalo vrijeme ima pravo iznos porodiljnu naknade u iznosu od 1666 kn kao i do sada. Međutim za nezaposlene rodilje iznos porodiljne naknade trebe smanjiti na 966 kn* sa sadašnjih 1666 kn (ali neće biti na gubitku – objašnjeno na kraju teksta). Također, pravo na porodiljnu naknadu treba ograničiti na godinu dana (do djetetove prve godine života).

Tražimo da se iznos socijalne pomoći povisi sa 500 kn na 1000 kn/mjesečno.

Tražimo reformu načina dodjele jednokratne novčane pomoći koja se do sada mogla dobivati više puta godišnje, na način da se može dobiti samo jednom u dvije godine.

Ukoliko roditelj koristi djete za prosjačenje ili ga tjera na prosjačenje, socijalna služba preuzima brigu nad djetetom, a on gubi pravo na sve socijalne povlastice povezane sa tim djetetom kroz godinu dana. Pravo na socijalnu pomoć gubi na godinu dana ako posjeduje nelegalno oružje ili bude pravomoćno osuđen za kazneno djelo sa elementima nasilja.

Netko će možda reći da će povećana davanja za djecu i mlade povećati državne rashode, sigurno hoće, ali ne značajno. Međutim, zato paralelno sa planiranim povećanjem sredstva za mlade tražimo reformu sustava mirovinskog osiguranja na način da iznos isplaćenih mirovina bude sukladan prihodima koje taj isti sustav ostvaruje. Istovremeno želimo smanjenjiti velik broj birokrata u sustavu mirovinskog osiguranja koji svake godine državu košta 617 milijuna kuna.

*Po dosadašnjem modelu dvoje nezaposlenih roditelja koji su dobili dijete imali su ukupna primanja 2966 kn (2 x 500kn socijalne pomoći + 1666kn porodiljne naknade + 300kn dječjeg doplatka), po novom modelu također će 3066 kn ukupnih primanja samo će novac biti drugačije raspoređen (2 x 1000kn socijalne pomoći +966kn porodiljne naknade +200kn dječjeg doplatka). Drugim riječima, nezaposleni roditelji neće ništa izgubiti u odnosu na sadašnji model iako će porodiljna naknada biti manja za 800 kn, zato jer će tu razliku pokriti iz socijalne pomoći koja je u ukupnom iznosu povećana za 1000 kn u njihovom slučaju. U slučaju da je jedan od roditelja nezaposlen, također će biti u plusu jer će nezaposleni roditelj dugoročno primati 500kn više svaki mjesec nego što je primao po dosadašnjem modelu zbog povećanja socijalne pomoći. Odnosno, smisao ovoga socijalnog modela je pomoći ljudima u izlasku iz siromaštva, a ne generirati siromaštvo. To je ujedno i osnovna razlika između nas i lijevih i desnih socijalista (SDP & HDZ).

Read Full Post »

Svakodnevno susrećem mlade ljude oko sebe, mnogi ni ne pomišljaju o tome da imaju djecu. Drugi su pak stali na jednom djetetu, treći imaju dvoje ali si ne mogu priuštiti treće budući da ili nemaju novaca za veći stan, ili već otplaćuju kredit za njega pa si odlaskom na porodiljni dopust neće moći otplaćivati ratu kredita?

Ozbiljan je to problem u kojem se nalaze mnogi naši ljudi. Svi vidimo da je djece sve manje i da stopa fertiliteta u Hrvatskoj opada.

Slikovito rečeno da bi neka nacija opstala potrebno je da svaka obitelj ima barem 2,11 djece u prosjeku. Međutim zbog loše vladine socijalne politike djece je SVE manje. Unazad zadnjih 20 godina broj djece po obitelji je pao sa 1,7 na 1,4. Ukoliko se takav trend nastavi, statistike govore da će “za 50 godina broj stanovnika Hrvatske smanjiti na tri do tri i pol milijuna“.

To je tužna statistika, međutim politička elita ne čini ništa da bi zaustavila ovaj negativan trend. U biti čini mnogo toga, a sada ćete imati priliku vidjeti što i sa kakvim rezultatima. Odnosno, moći ćete vidjeti kako u praksi funkcionira socijalna politika koju provode političke elite.

Pretpostavimo da ste mladi bračni par koji je zaposlen i mora kupiti sebi stan, budući da zbog vladine propale ekonomske politike imate mala primanja, prisiljeni ste uzeti kredit. Međutim u mogućnosti ste kupiti samo dvosoban stan, ako ga kupujete u novogradnji vjerojatno ćete biti prisiljeni kupiti i garažno mjesto, i na njega ćete morati platiti dodatni porez budući da se po postojećem zakonu o porezu na promet nekretninama na garažno mjesto kupljeno sa prvom nekretninom ne gleda se kao na dio te prve nekretnine nego kao ‘drugu nekretnina koja nema stambenu namjenu’.

Uglavnom, primanja su vam mala, a vašu prvu nekretninu morate skupo platiti iz više razloga. Prvi je taj što 1/4 ukupne cijene stana u novogradnji (kupljenog za 1630€/m2) čine ‘naknade za komunalno uređenje’, odnosno skupi priključci za struju, vodu i plin, a drugu četvrtinu cijene čini PDV i porez na promet nekretninama.

Dakle, polazimo od pretpostavke da ste vi mlada obitelj sa oba zaposlena roditelja:

1. Plaćate velike doprinose, poreze i prireze na plaću

2. Pola od ukupne cijene vašeg stana u novogradnji odlazi na poreze i koje-kakve komunalne naknade

3. Otplaćujete kredit za stan koji ćete nakon 20-30 godina otplaćivanja preplatiti barem za duplo

4. Morate plaćati režije

5. Od države nikada nećete dobiti jednokratnu pomoć iako ćete se sigurno naći u situaciji da nemate od čega plaćati račune, zato jer su vaša primanja ‘prevelika’ da bi na to imali pravo

6. Dok vodite ljubav više ćete puta razmisliti o tome je li dobro da ‘napravite’ još jedno dijete, budući da i ovako jedva preživljavate

Međutim sada okrećemo ploću i polazimo od pretpostavke da ste vi mlada obitelj sa oba roditelja nezaposlena, ne plaćate državi nikakve doprinose, poreze, prireze ili komunalne naknade, te imate šestero djece

1. Ne plaćate NIKAKVE doprinose, poreze i prireze na vaša primanja

2. Država vam daje stan ili kuću, na tu nekretninu ne morate plaćati NIKAKVE poreze ili naknade (na forumu se razvila rasprava o tome ‘kako dobiti gradski stan od 90m2 i 7,000kn socijalne pomoći)

3. Ne morate otplaćivati nikakve kredite

4. Država vam plaća režije

5. Četri puta godišnje imate pravo na ‘jednokratnu’ pomoć koja na taj način zapravo postaje sve samo ne jednokratna.

6. Dok vodite ljubav razmišljate o tome kako ćete od države dobivati još više novaca ako ćete imati još djece

Sada povlačim crtu… i donosim zaključak

———————————————————————–

Prosječna obitelj nezaposlenih roditelja sa šestero djece mjesečno u robi i novcu dobiva cca 7 tisuća kuna (dječji doplatak, porodiljne naknade, socijalna pomoć, plačanje režija, jednokratna pomoć 4 puta godišnje itd.). Međutim, takva socijalna politika ne rješava osnovni problem – nezaposlenost i siromaštvo. Budući da novcem stimulira siromašne da imaju još više djece, takva politika zapravo generira siromaštvo.

Netko dobronamjeran će se možda zapitati: ‘Zar smisao dobre socijalne politike nije smanjenje broja siromašnih građana? Zar konačni cilj nije izvući primatelje socijalne pomoći iz siromaštva i učiniti ih samostalnima (neovisnima o socijalnoj skrbi)? Naravno da jest, odnosno – trebao bi biti… Međurim, vladina socijalna politika usmjerena je u potpuno suprotnom smijeru. Ona zapravo potiče rast broja socijalnih slučajeva, čini ljude ovisnima o sustavu socijalne skrbi i istodobno destimulira sve ostale od toga da imaju djecu.

Read Full Post »

%d bloggers like this: