Feeds:
Objave
Komentari

Archive for the ‘Stav prema kriminalu’ Category

Prije svega treba objasniti o čemu se ovdje radi, naime izmjenom zakona o autorskim pravima uveo se porez na prazne CD-e, DVD-e, memorijske kartice, USB stickove, CD i DVD snimače, računala itd. Taj porez zove se ‘naknada za privatno kopiranje glazbe i filmova’ i odlazi HDS/ZAMP-u.

Protivimo se kolektivnom kažnjavanju i vjerujemo u osobnu (individualnu) odgovornost, odnosno smatramo da ne može neki namet biti nametnut svima, samo zato jer postoje pojedinci koji krše zakon i bespravno kopiraju glazbu i filmove.

Da bi objasnio u čemu je problem sa mentalitetom ‘svi su krivi i nitko nije kriv’ dati ću vam jedan konkretan primjer. Umjesto da se kazne oni koji su na kriminalan način proveli pretvorbu i privatizaciju te uništili mnoga poduzeća, država diže poreze svima nama kako bi nadoknadila štetu koju je počinila kriminalno nastrojena manjina budući da zbog propasti svih tih poduzeća ima manje prihode. Takav način razmišljanja kod kojeg krivci prolaze nekažnjeno, a nevini se kažnjavaju kod mene ne prolazi.

Evo vam još jedan primjer kolektivnog kažnjavanja. Maloljetnik koji je ubio Luku Ritza dobio je samo godinu dana zatvora zato jer je sustav krivnju sa ubojice prebacio na cijelo društvo (društvo je krivo zato jer je on ubio). Umjesto da ubojicu kazni sukladno težini kaznenog djela kojeg je on počinio, društvo mu gleda kroz prste i na taj način šalje poruku pojedinom kriminalcu – ali i cijelom društvu da se kriminal blago kažnjava.

Takva društvena klima nužno dovodi do porasta nasilja (tome smo svakodnevno svjedoci), jer zbog blagosti kazne nasilno ponašanje postaje društveno prihvatljivo. Posljedično cijelo društvo pati jer većina ljudi nisu nasilni i moraju živjeti u strahu i trpjeti nasilje kojeg provodi nasilna manjina. Odnosno umjesto počinitelja kaznenog djela, kažnjeno je cijelo društvo. Uistinu društvo snosi odgovornost za porast nasilja, ali glavni razlog leži u činjenici da ga tolerira. Takav način razmišljanja koji je blag prema nasilniku, a surov (okrutan) prema žrtvi meni je također neprihvatljiv.

ZAMP-ova ideja slična je tome da društvo nakladnika uvede porez na A4 papir zato jer neki kopiraju knjige na A4 papiru. Međutim, ta shema da se kazni sve (zajednička odgovornost), radi postupka manjine je nepravedna!

Drugim riječima naš stav je savršeno jasan. Nema kolektivnog kažnjavanja i kolektivne odgovornosti, postoji samo osobna odgovornost. Međutim politička elita (HDZ/SDP) jednoglasno je glasala za taj namet uz podršku predsjednika Josipovića (usput rečeno ‘pravnog stručnjaka’),

Vjerujem da sam dovoljno rekao o tome što mislim o tome nametu i mentalitetu (načinu razmišljanja) političke elite koja nas izrabljuje i pljačka.  Međutim ovo nije samo moj stav, ovo je i stav svih koji će biti okupljeni u “Savezu za promjene”, ali ne onom SDP-ovom ‘Savezu za promjene’ koji zapravo ne teži nikakvim promjenama, nego STVARNOM Savezu za promjene, političkoj stranci koju ćemo uskoro osnovati.

U pravednoj državi ne donose se lopovski zakoni, niti o njima odlučuju lobisti pojedinih interesnih grupa. Ovaj zakon dio je ‘politike koja odbija slušati ljude’, i koju politička elita uporno provodi već 20 godina.

Visina i način ubiranja naknade najčešće se određivala lobiranjem a nije nikakva tajna da je glavni lobist HDS-a Ivo Josipović, (tadašnji) saborski zastupnik SDP-a, koautor Zakona o autorskom pravu, savjetnik glavnog tajnika HDS-a, suosnivač ZAMP-a i profesor na Pravnom fakultetu.” (link)

Na slici je Željko Brigljević direktor poduzeća Makro – Mikro koji  se pobunio protiv ZAMP-ovog nameta i kojeg je HDS/ZAMP tužio jer je ismijavao njihov namet

Oglasi

Read Full Post »

Budući da čvrsto vjerujemo u osobne slobode smatramo da bi trebalo legalizirati marihuanu. U usporedbi sa štetom koju društvu čini alkohol, marihuana je bezopasna.

Smatramo besmislenim da država procesuira ljude koji puše joint marihune, kada to uopće nije društveno opasno. Međutim ima nešto što je društveno opasno. Pod time mislim na teške i sintetičke droge koje stvaraju tešku ovisnost, uništavaju mozak i generator su kriminalnog ponašanja.

Konzumiranje marihuane manje je štetno od konzumiranja duhana (cigareta), studija u Novom Zelandu pokazala je da pušaći marihuane imaju 5,7 puta više šanse da razviju rak pluća. Kod cigareta su rezultati puno gori, pušaći duhana imaju 23 puta više šanse da dobiju rak pluća od ne pušaća.

Sve u svemu, mislim da treba povući savršeno jasnu crtu između realno gledano bezopasnog ponašanja i onog koje je društveno opasno.

Alkohol je neusporedivo opasniji u odnosu na marihuanu i ima puno razornije posljedice ne samo sa one koji ga konzumiraju već i za njihovu okolinu.

Alkohol oštećuje skoro sve organe. Upotreba alkohola takođe se dovodi u vezu s rastom stope smrtnosti, a također i kriminala (nasilnog ponašanja).

Najveći problem u Hrvatskoj je nezaposlenost, a ne marihuana, 30.000 mladih fakultetski obrazovanih ljudi je bez posla. Prijatelj mi kaže, da mladi ljudi koje zna puše marihuanu jer nemaju posao, pa neznaju što bi sa sobom po cijele dane, izgubili su vjeru u to da će biti bolje.

Read Full Post »


Svjedoci smo toga da su nasilne ubojice sve češće maloljetne osobe svjesne toga da su predviđene zakonske kazne za maloljetnike izrazito male. Argument za to je “rehabilitacija” počinitelja kaznenog djela, međutim nitko ne postavlja pitanje što je sa žrtvom i njenom obitelji.

U toj želji za rehabilitacijom nitko ne razmišlja o tome da među nama postoje ekstremno nasilni pojedinci kriminalnog mentaliteta koji nemaju želje za promjenom života (imaju mnogobrojne kaznene prijave). Odnosno cijela zajednica pretvorena je u taoca male grupe nasilnika.

Jedno od ‘rješenja’ tog problema vidim u promjeni zakonodavstva, maloljetnicima koji počine najteža kaznena djela, a stariji su od 14 godina treba biti suđeno kao punoljetnicima.

Ne kažnjavanje maloljetnika odnosno izrazito blago kažnjavanje maloljetnih počinitelja kaznenih djela dovela je do toga da su oni sve skloniji “iskušavanju sreće” svjesni toga da im sustav gleda kroz prste. Odnosno da se maloljetnicima u ranoj dobi ukaže na to da njihovo kriminalno ponašanje nije prihvatljivo, te da će ukoliko nastave sa takvim načinom života biti kažnjeni kaznom zatvora.

Osobe poput maloljetnog ubojice M.J.,  maloljetnih ubojica Stipe Dajaka, kao i maloljetnih ubojica Luke Ritza živi su primjeri ljudi luđačkog mentaliteta. To nisu normalni ljudi i činjenica da su maloljetnici ne smije biti isprika i opravdanje za njihovo ponašanje.

Nažalost naš pravni sustav funkcionira u pravilu tek onda kada je već prekasno (žrtva ubijena/kazneno djelo počinjeno), međutim u slučaju maloljetnika sustav ne funkcionira niti tada. Ja ne želim da moje dijete padne kao žrtva tih moralnih nakaza. To je moje duboko uvjerenje i ako ću ikada biti izabran u više predstavničko tijelo učiniti ću sve što mogu da se maloljetne počinitelje kaznenih dijela adekvatno kazni.

(izvor dnevnik.hr) ‘Za ponašanje čovjeka, posebno agresivno ponašanje, kao i reakciju straha, kao i reakciju bijega, odnosno emocionalno ponašanje, važna je struktura koja se nalazi ispod vrška temporalnog režnja, to je amigdala. Amigdalu, koja je izvor i agresivnog ali i normalnog ponašanja, inhibira, odnosno koči orbitalni korteks, dio čeonog režnja koji je specificno razvijen, posebno kod čovjeka, a nalazi se točno iza čela i iznad očne šupljine’, rekao je dr. Ivica Kostović, neuroznanstvenik.

‘Kod ubojica je više očuvan primitivni dio mozga, on je više naglašen i više funkcionira nego frontalni dio. Oni ne razmišljaju, oni kreću i rade po nagonu, instiktivno’, rekla je dr. med. Sanja Radeljak, farmakologinja.

Taj instiktivan dio mozga – amigdala, identičan je onome u krokodila ili zmije. Psihijatri se slažu da je upravo funkcija tih prastarih dijelova mozga dominantna kod ubojica. Upravo stoga ih se nerijetko naziva hladnokrvnim. Snimke mozga u 40 % ubojica pokazuju abnormalne aktivnosti. Razlika između takve slike normalnog mozga i mozga ubojice revolucionarno je otkriće.

‘Kada dođemo do mozga ubojice vidimo da je frontalni dio potpuno plav i da tu zapravo nema funkcije’, rekla ja dr. Radeljak.

Read Full Post »

Kod nas korupcijske afere više nisu vijest. To je postalo nešto svakodnevno, tomu je tako zato jer je korupcija državnih službenika toliko raširena i općeprihvaćena da svako malo na svjetlo dana izlazi nova korupcijska afera.

Pitanje korupcije slučajno sam dotaknuo u razgovoru sa jednom Kineskinjom u zračnoj luci u Briselu. Naime oboje smo čekali na svoj let i tijekom razgovora spomenuo sam joj taj problem koji izjeda Hrvatsko društvo. U tom trenutku ona meni postavi protupitanje – ‘Da li su kazne male ili se korupcija ne procesuira?‘.

Moj odgovor bio je ‘I jedno i drugo’. Na to ona meni objasni da se u Kini (zemlji sa najvećim gospodarskim rastom na svijetu) taj problem vrlo jednostavno riješio… Pitam ja nju kako?

Veli ona… Sva imovina korumpiranog državnog dužnosnika se zapljenjuje, a ukoliko se procjeni da je bio izrazito korumpiran (tipa šef carine, ministar gospodarstva) onda se osim imovine osuđeniku oduzima i život.

Dakako, smrtna kazna kod nas se ne primjenjuje, međutim zapljena sve imovine zvuči mi izrazito privlačno. Zašto bi se naime policajcu, načelniku općine, sucu, cariniku, poreznom inspektoru, saborskom zastupniku, ministru ili nekom sličnom oduzelo samo mito koje je dokazano uzeo. Zašto ne sva imovina?

Na taj način problem korupcije bi u potpunosti nestao. Naime, jedan policajac koji uzima mito našao bi se u situaciji da svu svoju imovinu stavlja na kocku radi 200 kuna. Isto tako i korumpirani liječnik koji traži 2000 ili načelnik općine koji traži 20.000 itd.

Uglavnom trebalo bi uspostaviti poseban tim ljudi (nekorumpiranih) koji bi ‘iskušali’ one koji su prijavljeni da uzimaju mito ali nema čvrstih dokaza za to.

Npr. vi se vozite autom i policajac vam uzme mito, ali to ne možete bez dvojbe dokazati. Vi to prijavite, potom netko iz tog tima nakon par dana namjerno napravi prekršaj da ga isti policajac zaustavi i pokuša ga podmititi (dakako uz prisutnost kamera i mikrofona), ako policajac uzme mito… GOTOV JE!!!

Na taj način – drakonskim kaznama moglo bi se u potpunosti stati mitu i korupciji na kraj, stvorila bi se društvena klima da se zločin ne isplati. Naime svi koji uzimaju mito polaze od pretpostavke da se takvo ponašanje ne sankcionira, a čak i da se sankcionira kazna je stimulativna, odnosno toliko je mala da im se isplati preuzeti rizik.

Naravno smisao drakonskih kazni nije kažnjavanje ljudi, nego promjena mentaliteta i potpuno suzbijanje korupcije. Čitajući plan SDP-a protiv korupcije nasmijao sam se, sve o čemu oni govore su parole kao iz doba samoupravnog socijalizma.

Ono što mi trebamo je promjena zakona i njegovo striktno provođenje. Jedino na taj način naše se društvo može osloboditi toga jarma. Naš je stav da je borba protiv mita i korupcije TEMELJ naprednog i socijalno pravednog društva.

Koje je vaše mišljenje na tu temu? Da li mislite da bi mjera zapljene cjelokupne imovine utjecala na promjenu mentaliteta i ponašanja kriminalno nastrojenih državnih dužnosnika i službenika koji su javne institucije pretvorili u privatne profitne centre na štetu svih nas?

Read Full Post »


Postoji nešto što se zove ‘ugovor s društvom’. Društvo svima nama daje slobodu da živimo na način koji nam najviše odgovora.

Međutim naša sloboda prestaje tamo gdje mi svojim ponašanjem ograničavamo slobodu drugih ili im nanosimo ozbiljnu štetu. Primjer za to je bavljenje kriminalom.

Članak 16. ustava ovo jednostavno pravilo objašnjava ovim riječima:

“Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.”

Drugim riječima sloboda nam je uvjetno dana, uvjet da ostanemo na slobodi je da ne kršimo zakon. Društvo i pretpostavlja da ga mi nećemo kršiti zato članak 26. Ustava kaže da je “svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.

Nažalost postoje pojedinci koji ne prihvaćaju ustavni poredak, privatno vlasništvo, fizički integritet pojedinca itd. Vlastitom odlukom ti ljudi su se odlučili na život kriminala iako su svjesni toga da je cijena takvog ponašanja gubitak slobode.

Prekršivši ‘ugovor s društvom’ izgubili su osobnu slobodu. Ali ne samo to, izgubili su i pravo na posjedovanje oružja. Naime društvo to pravo daje samo pojedincima koji se pridržavaju zakona (članak 10. zakona o oružju) i na taj način štiti samo sebe od nasilja kriminalno nastrojene manjine.

Sada dolazimo do pitanja iz naslova, treba li pravomoćno osuđenim i zatvorenim kriminalcima dati pravo izlaska na izbore. Odnosno treba li onima koji su odlučili živjeti sa ‘one strane zakona’ dati pravo da odlučuju o tome tko će vladati nad nama koji prihvaćamo ‘ugovor sa društvom’ i posljedično uživamo u slobodi?

Da bi dao odgovor na to pitanje navesti ću par primjera kaznenih djela za koja smatram da bi njihovi počinitelji trebali izgubiti glasačko pravo – ubojstvo i pokušaj ubojstva, otmica, iznuda, oružana pljačka, pedofilija, gospodarski kriminal, trgovina drogom, ljudima i ilegalnim oružjem, podvođenje, silovanje, korupcija i ratni zločin jer smatram da nije u redu da netko takvog profila (uz to i na izdržavanju pravomoćne zatvorske kazne) odlučuje o tome kako će živjeti ljudi na slobodi.

Smatram da nije uredu da moj glas i onaj Ivana Dvorskog vrijede jednako, tj. da imamo ista građanska prava ukoliko ih se on svjesno odrekao.

Glasanje u zatvoru ponekad ima smješne elemente, primjer za to su nedavni predsjednički izbori u Riječkom zatvoru (Via Romi) gdje je Milan Bandić za razliku od svih ostalih biračkih mjesta u Rijeci dobio većinu glasova.

Mislim da nije u redu da ljudi kriminalnog mentaliteta odlučuju o tome tko će vladati našom zemljom. Na isti način glasačko pravo regulirano je i u 48/50 država SAD-a.

Sukladno svemu navedenom tražimo ukidanje prava glasa pravomoćno osuđenim osobama za najteža kaznena djela, koje se na dan izbora nalaze na izdržavanju zatvorske kazne.



Read Full Post »

%d bloggers like this: