Ovaj doktor znanosti s Instituta za javne financije nedavno je građanima dao ‘savjete za preživljavanje‘ koje je objavio Večernji list. Ne bi tu bilo ništa čudno da ovaj ‘stručnjak’ nije u potpunosti ignorirao uzrok trenutne kreditne i ekonomske krize, odnosno pitanje otplativosti duga i podmirivosti obveza unutar isključivo kreditnog sustava s centralnom bankom kao mjenjačnicom.
Vrlo neprofesionalno od jednog doktora znanosti, naime on u svojim ‘savjetima’ pokušava reći da problem leži na razini pojedinca, a ne sustava koji je zamišljen tako da uništi ljude. Ukoliko vas zanima više, obavezno pročitajte knjigu…
To je žena sa puno vjere i želim joj svu sreću ovoga svijeta, međutim naša vlada je marionetska i upravljana iz vana. Stvarnu vlast u zemlji nema Zoran Milanović, već bankari. Budući da je monetarna vlast iznad svake druge vlasti, pa tako i sudbene teško mi je povjerovati da bi naše pravosuđe donjelo presudu u korist dužnika.
Razlog je sljedeći, zamislite da se vozite tramvajem i ugledate letak “najpovoljniji kredit na tržištu”, uzmete ga u ruke, nazovete tamo istaknut broj mobitela, potpišete ugovor o kreditu i naravno, uvjeti tog kredita izrazito su loši, vi ga ne možete vratiti i zbog toga ostajete bez kuće. Da li mislite da bi pobjedili lihvara na sudu zastupajući tezu o tome kako ste vi kao potrošać bili žrtva nepoštene i zavaravajuće poslovne prakse jer vam je lihvar rekao da je to najpovoljniji kredit na tržištu i da nema nikakvog rizika?
Nisam još čuo da je nekome prošla takva obrana i da je na taj način spasio svoju imovinu. Uvjeti kredita bili su jasno istaknuti, zakon dozvoljava valutnu klauzulu u švicarskim francima i promjenjivu kamatnu stopu – i to je to. Vi možete reći da je to nepošteno i ja se s vama tu apsolutno slažem, ali problem je u zakonu koji dozvoljava tu praksu.
Ono što tvrdim sada, kao i prije jest da je problem u korumpiranim zakonima i isto takvoj vlasti koja ih štiti. Sve dok se ona ne promjeni, zakoni će štiti banke, a ne građane. Radi toga treba prijeći u konkretne akcije, ići pred vladu, HNB tražiti od njih da zabrane valutnu klauzulu, braniti obitelji koje banke izbacuju na ulicu od deložacija itd. U ovoj pravosudnoj borbi koju Udruga Franak vodi – dužnici nemaju nikakve šanse. Jedine dvije zemlje koje su proglasile kredite u CHF nezakonitima su Mađarska (ne radi sudske parnice, već radi političke odluke) i Island koji je smjenio korumpiranu vlast, otpisao vanjski dug, nacionalizirao banke i proglasio valutnu klauzulu protuustavnom.
Ljudi su naivni, ne shvaćaju da banke i država rade zajedno. Pa zašto je dozvoljena valutna klauzula i krediti u CHF, ako ne zato da bi mi bili pokradeni. Ljudi ne shvaćaju da ova vlast (SDP), kao i prošla (HDZ) zakonski štiti banke, da radi zakone koji im omogućavaju legalnu pljačku i da sud ne postoji zato da bi mi istjerali pravdu, nego samo zato da bi nam dao lažnu nadu.
‘Ruka koja daje je uvijek iznad one koja prima‘ – to su riječi Napoleona Bonapartea. Ako vlada nema vlast nad novcem, već je ona privatizirana jasno je da su bankari iznad vlade, odnosno da je vlada marionetska, te da stvarne konce u rukama nema premijer Milanović već oni koji ga kreditiraju.
Radi toga se vlada nije usudila ukinuti valutnu klauzulu ili zabraniti promjenjivu kamatnu stopu. To je srž cijele priče, a to je svojedobno rekao i Friščić, poslušajte njegove riječi.
PS: U Srbiji nijedna tužba nije išla protiv banaka vezano uz valutnu klauzulu u CHF, nego samo protiv samovoljnog mijenjanja kamatnih stopa.
Prije svega želim izraziti solidarnost sa radnicima DIOKI-a i njihovom pravednom borbom za svoja prava. Međutim, teško je ne osvrnuti se na izjave nekih medija, pogotovo Nove TV i index.hr-a, o tome kako sam nasiljem pokušao opstruirati inače miran prosvjed. Druga teza koju su plasirali jest da sam nasilje namjerno radio kako bi posljedično bio uhićen i time navodno privukao pozornost na sebe.
Kako ne bi bilo dvojbe oko toga ovdje ću priložiti službene transkripte sa suđenja na prekršajnom sudu na kojima sudac govori o tome što se vidi na policijskoj snimci moga uhićenja. Ta snimka koja je bila ‘dokaz’ protiv mene, zapravo je na suđenju bila dokaz u moju korist.
Na snimci se vidi da okrivljeni –
1. ‘mirno stoji s građanima‘
2. ‘mirno stoji pred djelatnicima policije‘
3. ‘kako djelatnik policije okrivljenog hvata za majicu, te nakon toga je vidljivo da se okrivljenik zanosi na svoju desnu stranu, a može se zaključiti da je zanošenje plod držanja djelatnika policije ili naguravanja od strane drugih prosvjednika‘
4. ‘niti u jednom trenutku nije vidljivo da bi okrivljenik bio agresivan ili naguravao djelatnika policije‘
5. ‘vidljivo je kako okrivljenik u zanošenju pada te se može vidjeti kako mirno leži na ulici na leđima prekriženih ruku preko prsa‘
6. ‘da bi potom bilo vidljivo kako se isti okreće i mirno stavlja ruke na leđa dok mu djelatnici policije stavljaju lisice‘
Iz snimke je očito da nisam priveden jer sam bio nasilan, nego sam ciljano izveden iz mase s ciljem opstruiranja mojeg daljnjeg sudjelovanja na prosvjedu i namjernog unošenja nemira u inače miran skup. To potvrđuju i neposredni svjedoci događaja čiju je izjavu prenio portal PolitikaPlus: “- Evo ga, držite ga – viknula je policija prema svjedočenju očevidaca, koji tvrde da Pernar nije učinio ništa zbog čega bi ga trebali privesti.”
Drugim riječima, policija je ta koja je bila nasilna, te mojim uhićenjem napravila medijsku predstavu čiji je cilj bio skretanje pozornosti javnosti sa samog prosvjeda koji je bio usmjeren na rješavanje problema 850 prevarenih radnika DIOKI-a kojima je vlada davno obećala ‘nastavak proizvodnje za tjedan dana‘ i ‘isplatu 5 neisplaćenih plaća‘. Nijedno od toga dvoje nije učinjeno i umjesto da se Nova TV i index.hr bave time, oni se bave sa mnom pokušavajući prikazati moje ponašanje kao nasilno i ekstremno, iako je jasno da se takvo ponašanje može pripisati isključivo djelatnicima policije koji su kordonom pokušali spriječiti prevarene i gladne radnike od dolaska na Markov trg.
Tko je napravio ‘cirkus’ i ‘performans’? Policija mojim uhićenjem ili ja mirnim prosvjedom možete lako zaključiti uvidom u snimku samog uhićenja.
Napomene radi, stvarni razlog zašto sam trn u oku žute štampe i političke elite puno je dublji i vezan je uz ono što govorim vezano uz kreditnu krizu i ekonomsko stanje u našoj zemlji, ako vas više zanima o tome obavezno pročitajte knjigu koju sam napisao na tu temu, zove se ‘Kako je nastao novac‘.
Knjiga je napisana u obliku romana, lagano se čita i objašnjava novčani tok u Republici Hrvatskoj, problematiku novca kao duga, ulogu naše središnje banke, ali i uzročno – posljedične veze svakodnevnih problema sa kojima se susreću ljudi, od nemogućnosti vraćanja kredita, masovnih blokada i ovrha, do rasta cijena kojeg prati pad plaća.
Možete ju čitati online ili preuzeti na ovom linku.
2. Posljedica pretvaranja HNBa u mjenjačnicu je ‘vezivanje’ kune uz euro, odnosno jaka kuna i nerealan tečaj
3. Ukidanjem valutne klauzule i promjenom uloge centralne banke (uspostavom realnog tečaja) došlo bi do trenutnog pada kupovne moći
Zašto pada kupovna moć? Zato jer je posljedica uspostave nerealnog tečaja raspad proizvodne ekonomije (visoka nezaposlenost) i tzv. kasino ekonomija – u kojoj se gospodarska aktivnost većim dijelom svodi na trgovinu uvoznom robom. Budući da je 60-70% robe široke potrošnje iz uvoza, uspostavom realnog tečaja, odnosno padom vrijednosti kune u odnosu na euro trenutno bi došlo i do pada kupovne moći za građane. On bi se najjače osjetio na početku, odnosno u prijelaznom razdoblju iz kasino u normalnu ekonomiju.
Međutim, vjerojatno znate da su i Laburisti (Lesar) i SP (Pernar) za uspostavu realnog tečaja, u čemu je onda razlika?
Razlika je golema, naime, Laburisti su protiv toga da se nakon ukidanja valutne klauzule napravi devalvacija, a SP je za devalvaciju (naglu početnu inflaciju) nakon ukidanja valutne klauzule.
Zašto tražimo devalvaciju? Smisao devalvacije nakon ukidanja valutne klauzule jest da kompenzira realan pad kupovne moći do kojeg će doći nakon uspostave realnog tečaja.
Ili slikovito rečeno.
Vi imate plaću 5000 kn i kuna je precijenjena za 15%, odnosno realna kupovna moć sa trenutnih 5000 kn bi trebala pasti na 4250 uspostavom realnog tečaja. Pod pretpostavkom da imate kredit na koji vam svaki mjesec od plaće odlazi 2500 kuna, nakon ukidanja VK i uspostave realnog tečaja vaša kupovna moć, trenutno pada, ali vam plaća ne raste, niti vam se smanjuje dug. Odnosno, još ste u goroj situaciji nego kad ste imali valutnu klauzulu i nerealan tečaj.
Kakvu bi onda ljudi imali korist od te mjere, nikakvu, zapravo bi ih uspostava realnog tečaja DOTUKLA i upropastila. Ni sada ne mogu spajati kraj sa krajem.
To je rješenje koje Lesar zagovara, a kojeg su građani u potpunosti nesvjesni.
Tu je ujedno i glavna razlika između SP-a i Laburista, mi želimo da se nakon ukidanja VK napravi devalvacija. Što to znači? Želimo da država višestruko poveća novčanu masu u opticaju (4X), odnosno da napravi naglu inflaciju. Zašto treba napraviti devalvaciju? Smisao devalvacije je da kompenzira realan pad kupovne moći do kojeg će doći radi uspostave realnog tečaja.
Drugim riječima, sada vam je plaća (nakon devalvacije) sa 5000 kn u prosjeku porasla na 20.000 kn (4X), ali vam je kupovna moć sa tih 20.000 kao i da imate 4250 kn prije devalvacije. Međutim, budući da vaš kredit više nije vezan valutnom klauzulom, rata kredita vam je ostala 2500 kn.
Što to znači u praksi? Iako bi u teoriji vama kupovna moć trebala pasti, u praksi vam ona trenutno raste (ako ste u kreditu, a većina je), zato jer vam inflacija jede kredite. Drugim riječima, do devlavacije vam je na kredit odlazilo 50% plaće, a nakon četverostruke devalvacije samo 12.5%, što znači da je usprkos padu kupovne moći od 15% radi uspostave realnog tečaja, vama kupovna moć trenutno porasla jer ste se riješili velikog dijela duga.
Zato je u Argentini kupovna moć trenutno porasla 2002. nakon što je inflacija pojela kredite, ako vas zanima više o monetarnoj reformi, obavezno pročitajte članak “Proizvodnja i zapošljavanje“.
Ako je tome tako, zašto je onda Lesar protiv toga da ukidanje valutne klauzule prati devalvacija? Odgovor je pomalo bizaran, Lesar zagovara dužničku doktrinu odnosno protivi se primarnoj emisiji novca od strane države (tome da država do novca dođe izravno od centralne banke – HNBa). Drugim riječima zagovara koncept novca kao duga, zabludu te sulude doktrine najbolje je razotkrio Australac Larry Hanningan u svome poznatom djelu “Hoću zemlju +5%” (pročitajte oba linkana članka ako vas više zanima ova tematika).
Zašto je monetarni sustav bez primarne emisije unaprijed osuđen na propast? Zato jer ako novac u opticaj ulazi samo kao kredit nužno dolazi do neotplativosti duga zato jer novac za otplatu kamate na kredit nije ušao u opticaj skupa sa glavnicom kredita što čini dug praktično i teoretski neotplativim, budući da je kamatu moguće otplatiti jedino uzimanjem novog kredita (beskonačnim zaduživanjem do gubitka sve imovine). Budući da je EU prihvatila dužničku doktrinu (Maastrichtskim ugovorom), postala je najzaduženije područje na kugli zemaljskoj i potonula je u tešku dužničku, a posljedično i gospodarsku krizu iz koje se pokušava izvući uzimanjem novih dugova, umjesto da opet uvede primarnu emisiju novca.
Drugim riječima, Lesar nije protiv devalvacije iz ekonomskih razloga (zato jer misli da bi to bilo štetno za ekonomiju), nego iz ideoloških, on zastupa koncept novca kao duga i protivi se primarnoj emisiji. Iako Lesar tvrdi da je protiv neoliberalnog kapitalizma, zagovara njegovu temeljnu komponentu – dužničku doktrinu, i time sva njegova retorika pada u vodu i postaje puka demagogija budući da na osnovno pitanje (regulacije novca) daje pogrešan odgovor. To njegovo licemjerje odlično je razotkrio Nostradurus – osoba koja pod tim nickom već dulje vremena piše na Hrvatskom internet prostoru na temu regulacije novca. Moj razgovor sa njim (i njegov osvrt na Lesarovu demagogiju) možete vidjeti ovdje.
Inače postoji i stranica “Labour Leaks” za one koje zanima ‘žutilo’ vezano uz Laburiste, odnosno iskustva bivših razočaranih članova te stranke iako ako malo dublje pogledate izvor svih njihovih prepirki u pravilu je manje više isti (ko je bio koji na izbornoj listi), a ne oko ovih izrazito bitnih – temeljnih pitanja radi kojih sam ja protiv Lesara i njegove stranke. Drugim riječima oni su sada protiv Lesara iz osobnih (privatnih) razloga, a ne ideoloških – čime njihova argumentacija gubi težinu budući da su se priključili laburistima nadajući se funkciji i mjestu na izbornoj listi (prolazu u sabor), a ne radi uvjerenja i ideala.
Budući da dijelimo zajednički politički program, odnosno protivimo se ulasku u Europsku uniju i želimo monetarnu reformu odlučili smo zajedno izaći na izbore. Vrlo zanimljiv intervju sa potpredsjednikom njihove stranke Marinkom Filipovićem na našem webu možete vidjeti ovdje.
Na zadnjem prosvjedu u subotu organizatori prosvjeda 15.10. su me napali iz pomalo bizarnog razloga. Prvi je bio u tome što sam 2 minute pridržavao Hrvatsku zastavu koja im je izrazito smetala, a drugi zato jer sam na sebi imao majicu protiv EU.
Bitno je napomenuti da u EU nema ni posredne, a kamo li neposredne (direktne) demokracije, ta tvorevina je u svojoj naravi anti demokratska, a njen primarni cilj je uspostava globalne diktature, centralizacija moći, te porobljavanje ljudi i država dugom. Također, EU zastupa neoliberalni kapitalizam čija je osnovna dogma dužnička doktrina, a upravo taj monetarno-ekonomski model prouzrokovao je kreditnu krizu i raspad ekonomije, te posljedično prisilio ljude na izlazak na ulicu tj. prosvjede.
Budući da je EU u direktnoj suprotnosti sa idejom direktne demokracije, te protiv pravednije raspodjele društvenih dobara (štiti interese banakarskih kartela, a ne naroda), nelogično je zašto organizatori ne dozvoljavaju ikakve parole protiv nje.
Barem iz pet razloga.
1. Oni žele direktnu (neposrednu) demokraciju, a u EU nema niti posredne.
2. Iako bi ideja ‘direktne demokracije’ trebala značiti da svatko kaže svoje mišljenje na neku temu, a ovo je definitivno bitna tema, oni su de facto oduzeli ljudima to pravo i nametnuli im svoje mišljenje kao njihovo, iako se u teoriji bore protiv jednoumlja i kolektivizma i zagovaraju to da pojedinac misli i odlučuje sam za sebe i da mu ne trebaju drugi da mu govore što da misli i govori organizatori su UNAPRIJED zabranili ikakve anti-EU poruke.
3. U teoriji bi se tamo trebalo odlučivati plenumski, a ne da organizatori nameću svoju volju, ali po ovoj izrazito bitnoj stvari nije bilo nikakvog plenumskog odlučivanja, vođe prosvjeda su tako odlučile i svi moraju to prihvatiti.
4. Zar neoliberalni kapitalizam kojeg zagovara Europska unija nije jedan od glavnih razloga zašto prosvjeduju?
5. Istodobno tvrde da nema vođa i da su svi jednaki, ali zar nisu zapravo oni vođe koji govore stadu što smije, a što ne smije reći? Da li su ‘široke narodne mase’ kroz ‘direktnu demokraciju’ (plenumski) odlučile da na prosvjedu ne smiju biti Hrvatske zastave ili parole protiv EU?
Radi svega navedenoga, ali prvenstveno jednoumlja i isključivosti organizatora nemam namjeru pojaviti se na današnjem prosvjedu (22.10.).
Napomene radi, prosvjedi koje sam pokrenuo početkom godine bili su masovni i dugo trajali (više od mjesec dana), upravo iz razloga što sam bio izrazito protiv cenzure i smatrao da svi ljudi imaju pravo na svoj stav, a sve parole i sudionici bili su dobro došli.
Tako je paradoksalno došlo do toga da je prosvjed koji je imao ‘vođu’ imao više demokracije, nego ovi trenutni ‘bez vođa’ u kojem su zapravo organizatori vođe koje određuju prosvjedinica što će raditi, kako će misliti, koje transparente isticati itd. Da nije žalosno bilo bi smješno.
Nedavno je Milanović na televiziji obećavao ‘nova radna mjesta, povećanje proizvodnje, veći životni standard i dublje džepove’, međutim hoće li gospodarska politika koju on zagovara donjeti do ispunjenja njegovih želja?
Prije svega treba reći da Milanović zagovara monetarni model u kojem je centralna banka (HNB) mjenjačnica, a nerealan tečaj (jaka kuna) održava se pumpanjem vanjskog duga. Upravo iz tog razloga Milanović se kao i Kosorica protivi ukidanju valutne klauzule.
Posljedice nerealnog tečaja su stravične, on je uništio našu realnu (proizvodnu) ekonomiju jer je uvoznu robu učinio jefitnijom od domaće. Koliko je to destruktivno za našu ekonomiju najbolje pokazuju jednostavni primjeri iz naših dučana, Konzum u Međimurju prodaje krumpir iz Njemačke (jer je jeftiniji od domaćeg), mrkvu iz Austrije, čokolada iz Njemačke uvijek je jeftinija 20% od domaće itd. Zato uvozna roba čini 80% od sve robe široke potrošnje na policama naših dućana.
Također u takvom monetarnom modelu, dugovi rastu 5 puta brže od novčane mase i nužno dolazi do teške kreditne krize i uspostave dužničkog ropstva. Budući da se pokriće za novac u opticaju nalazi u vanjskom dugu (HNB je mjenjačnica), dužnici su vezani valutnom klauzulom.
Jeziva situacija, i Argentina je bila u njoj prije 8 godina. I izvukla se iz ralja MMFa i stranih banaka koje su je dovele na koljena. I njihova centralna banka bila je mjenjačnica. Tijekom 11 godina provođenja tog suludog monetarnog modela (od 91′ do 02′) stopa nezaposlenosti je porasla sa 6.1 na 25%. Stvorio se golemi vanjski dug i njihv narod pretvoren je u dužničko roblje, a njihova proizvodna ekonomija uništena. Kao i kod nas ljudi su počeli kopati po smeću. Tada je Argentina napravila promjene, otpisala 70% vanjskog duga i opet uspostavila realan tečaj. Njihova ekonomija uskoro je imala godišnje stope rasta od 9%, a do 2010. nezaposlenost je sa 25% pala na 7%. Narod u Argentini je opet stao na svoj noge.
Međutim, plan “Kukuriku koalicije” nije niti približno sličan planu Argentinske vlade koji je spasio njihovu zemlju od dužničkog ropstva, raspada ekonomije i siromaštva. Glavni kukuriku ekonomski strateg Branko Grčić kaže da je protiv devalvacije kune (uspostave realnog tečaja) “jer je tu HNB gazda”. Umjesto ukidanja valutne klauzule i provođenja ekspanzivne monetarne politike (sa većim priljevom novčane mase), on zagovara restriktivnu monetarnu politiku i internu devalvaciju.
On tvrdi da konkurentnost treba povećati internom devalvacijom, a ne devalvacijom kune. A što je to interna devalvacija? To je rezanje ionako malih plaća. Navodno će se rezanjem plaća (inače je to MMFova ideja) povećati produktivnost jer će ljudi raditi isto ili više za manje novca. Međutim dugovi nam neće biti smanjeni skupa sa smanjenjem plaća, odnosno životarenje će se pretvoriti u borbu za goli život i opstanak.
Nedavno sam susreo jednu djevojku i njenu majku. Potpuno bizarna situacija, majka je blokirana, a kćer joj radi u FINI. Da situacija bude još gora, sve je više skupljača boca i među njima je sve više neprijateljstva. Trenutno se bore za svaku bocu. Njihov monstruozni sustav okrenuo je kćer protiv majke, skupljače boca jedne protiv drugih, brata protiv brata.
To je njihov plan za našu zemlju. Zaduživanje kod stranih banaka umjesto uspostave monetarnog suvereniteta, ropstvo umjesto slobode.
I da se vratimo na početak, Milanović obećaje rast proizvodnje zagovarajući istodobno nerealan tečaj i valutnu klauzulu koja šteti interesima radnika i seljaka, obećaje veću proizvodnju usprkos tome što zna da nerealan tečaj nužno vodi uspostavi kasino ekonomije (trguje se uvoznom robom umjesto da se stvaraju nove vrijednosti), obećaje dublje džepove i pune novčanike, a umjesto povećanja novčane mase (ekspanzivne monetarne politike) želi napraviti internu devalvaciju (rezanje plaća) i nastaviti provoditi restriktivnu monetarnu politiku. Također, zagovara otplatu duga uzimanjem novog duga (beskonaćno zaduživanje), kao i njegovi prethodnici. A obećaje ljudima ‘stvarne promjene’ i bolji život. Njegov model kopija je Grčkog scenarija.
Žalosno je to kako neki politčari mogu gledati ljude u oči i lagati ih. Ponekad me birači podsječaju na basnu o dvije svinje.
“Pričaju dvije svinje… Prva reče: E šta ti misliš zašto nama naš gazda ovako ugađa,.. Druga reče: Joj tebe, pa da nam bude dobro… Prva će potom: A zašto nas ovako dobro hrani??.. Druga: Pa da bi bili zdravi i debeli… Prva će na to: Znaš šta? Ja mislim da on to sve radi da bi nas na zimu ubio i pretvorio u čvarke i kobasice… Druga na to kaže: Ma daj, prestani sa tim teorijama zavjera…”
Takav je i naš narod, Kukuriku otvoreno govori da je protiv monetarne reforme koja jedino može spasiti naš narod iz dužničkog ropstva i učiniti našu proizvodnju konkurentnijom, te da želi rezati plaće ljudima. Nemojte nasjesti na njihove slatkorječive laži i prenesite ovu poruku ljudima oko sebe.
Ivan Pernar blog 