Zašto je došlo do kreditne krize?

Zemlju potresa nestašica novca, broj blokiranih građana raste iz mjeseca u mjesec, sve je više onih koji ne mogu vraćati kredite, a deložacije su postale svakodnevna pojava. Koji je uzrok toga, kako je do toga došlo? Pitaju se mnogi, ali masovni mediji uporno izbjegavaju dati odgovor na to pitanje. Oni pričaju o krizi, o tome koje su njene posljedice, ali o uzrocima ne govore niti riječi.

Da bi mogli shvatiti zašto je došlo do krize, za početak ćemo navesti konkretne brojke. Krajem svibnja 2011. u bankama je bilo ukupno 213 mlrd. kuna depozita, a kreditnih plasmana bilo je 307 mlrd. kuna. Drugim riječima, bili smo dužni bankama 94 mlrd. kuna više nego što u bankama ima depozita (novca). Gledano makroekonomski (iz ptičje perspektive), bili smo dužni bankama skoro 50% više novca nego što smo ga imali u njima.

---

Savršeno je jasno da ako je duga ‘u startu’ 50% više od depozita, a kamata na dug 2 ili 3 puta veća od kamate na depozit, da sa protokom vremena situacija može biti samo još gora, jer će razlika između ukupnog duga i depozita svakim danom biti sve veća budući da dugovi rastu puno brže od novčane mase. Zbog te razlike – između ukupnog iznosa duga i depozita, došlo je do kreditne krize, a posljedično je i udio ‘loših kredita’ (neotplativih) sve veći.

Pa ipak, mnogi koji ne shvaćaju problematiku monetarne politike u RH, znaju predbacivati svojim sugrađanima: “sami ste si krivi što ste u dugu, zašto ste uzimali kredite”, ili još gore: “tko vas je tjerao da uzimate kredit sa valutnom klauzulom”.

Međutim, ne shvaćaju da u našem monetarnom modelu novac ulazi u optjecaj samo kao dug (nema nekreditne emisije), odnosno – da nitko nije ušao u dug ne bi bilo niti novca u optjecaju. Drugim riječima, primarna uloga novca u Hrvatskoj nije razmjena dobara i usluga, nego isključivo stvaranje duga. Da su svi (građani, tvrtke i država) živjeli ‘u skladu sa svojim mogućnostima’ i da nisu dizali kredite, novca u opticaju ne bi uopće niti bilo, niti bi itko od nas imao prebijene pare (lipe) u džepu.

Zašto novac u RH ulazi u optjecaj samo kao dug, odnosno zašto nema nekreditne emisije? Prije svega moram objasniti što je to. Smisao nekreditne emisije je pokrivanje državnog deficita, a radi ga država na način da proračunski manjak pokrije izravno kod centralne banke bez zaduživanja. Drugim riječima to je emisija nezaduženog novca u optjecaj.

Zašto bi država trebala pokrivati deficit bez zaduživanja? Zato jer logika novčanog toka tako nalaže. Naime, poslovne banke do novca dolaze posudbom od centralne banke. Budući da je centralna banka državna institucija bilo bi suludo da država preko centralne banke posudi novac poslovnim bankama po kamatnoj stopi od 1%, a potom od istih tih banaka posudi taj isti novac po stopi od 6%. Drugim riječima, poslovne banke bi kamatarile državu njenim vlastitim novcem. Odnosno, posuđivale joj isti onaj novac koji je država stvorila i pustila u optjecaj putem centralne banke. Zajedno s tim dolazilo bi do akumulacije državnog duga, budući da bi se deficit iz svake proračunske godine prelijevao u iduću, uvećan za deficit od prethodnih godina i iznos pripadajućih kamata. Upravo ta apsurdna situacija događa se u SAD-u i Europskoj uniji (zato je tamo došlo do kreditne krize i kaosa sa državnim financijama).

Međutim, sada se postavljaju dva pitanja, prvo je zašto naša država ne pokriva deficit nekreditnom emisijom, nego akumulira dug, a drugo je zašto je 90% kredita vezano valutnom klauzulom.

Odgovor je šokantan. HNB nema ulogu puštanja novca u optjecaj (ne posuđuje novac bankama, a zakonom o HNBu ga ne smije posuđivati ili nekreditno davati državi). Drugim riječima, HNB uopće nema ulogu središnje banke nego je zapravo jedna velika mjenjačnica.

Sukladno tome, HNB ne zarađuje na kamati (kao ostale centralne banke), nego na tečajnim razlikama, budući da novac u optjecaju ima pokriće u vanjskom dugu, a ne u kunskoj emisiji novca od strane centralne banke.

Dakle, novčani tok u RH je ovakav: poslovne banke se zaduže u inozemstvu za eure, te eure potom u HNB-u pretvore u kune i zbog toga skoro sve kune koje banke plasiraju u obliku kredita (duga) imaju valutnu klauzulu.

Nažalost, dio ljudi ne shvaća da problem leži u monetarnom modelu koji državu i narod vodi u propast. Odnosno, smatra da problem leži na pojedincu, te da ga sukladno tome samo pojedinac može i riješiti (gledaju iz žablje perspektive). Međutim, ne shvaćaju da je problem sustavne naravi, a da su ljudi samo taoci tog suludog monetarnog modela, te da koliko god se trudili ne mogu izaći iz gliba u koji ih je sustav uvalio. Iako Aleksandra Stankovića cijenim, pokazao se potpuno slijepim za tu činjenicu. Pogledajte njegov komentar na stanje svojih osobnih financija pogođenih kreditom u CHF:

“Sam sam si kriv za sranje u kojem sam se našao. Problem kreditne prezaduženosti samo je moj problem, on je u stvari rješiv (mogu otić na neku drugu tv i tako si povećati prihode), ali ja za to jednostavno nemam muda opravdavajući to nekim višim ciljevima.“

Stanković ne shvaća da problem kreditne prezaduženosti nije ‘samo njegov’ problem, te da je taj problem nerješiv u postojećem monetarnom modelu. Savršeno je jasno da Hrvatskoj pod hitno treba monetarna reforma koja bi spasile ljude iz klješta lihvara i špekulanata u odijelima (bankara).

Ukoliko vas više zanima ova tema pročitajte knjigu ‘Kako je nastao novac‘. U njoj je na jednostavan način objašnjen problem novca kao duga (većina ljudi ne zna da je novac dug) i uloge naše središnje banke kao mjenjačnice (večina ljudi misli da HNB pušta kune u opticaj – stvara novac).

PS: Par pitanja za razmišljanje…

Ako su banke davale kredite – samo kreditno sposobnima, zašto je došlo do kreditne krize i situacije u kojoj ljudi ne mogu vraćati dugove? Odnosno, zašto su ti isti ljudi postali kreditno nesposobni? Svojom vlastitom greškom ili je sustav zamišljen tako da dugovi budu neotplativi.

Jesu li su za kreditnu krizu krive banke koje su znale što će se dogoditi ili obični ljudi koji ne proučavaju monetarnu politiku i nisu bili svjesni toga da se u modelu čisto dužničke inflacije u kojoj je HNB mjenjačnica dugovi jednostavno neće moći vratiti?

Tko treba snositi teret krize, oni koji su je svjesno izazvali ili obični ljudi koji su taoci njihovog neodrživog monetarnog modela?