Naša koalicija koju čine stranke Akcija socijaldemokrata Hrvatske (ASH), Demokratska stranka žena (DSŽ), Savez za promjene (SP) i Stranka umirovljenika Hrvatske – blok umirovljenici zajedno (SUH), četvrta je po broju glasova prema istraživanju nezavisne agencije Ipsos Puls. Za prelazak praga potrebno je 5% glasova (članak 25. Zakona o izborima zastupnika u EU parlament), što znači da je izbor našeg predstavnika u Europskom parlamentu i više nego izvjestan.
Sada sve ovisi o biračima hoće li prepoznati tko je spreman braniti njih i njihove obitelji od banaka. Naš program je jasan, ukoliko ijedan naš predstavnik bude izabran u EU parlament, stajati će uz ljude na svakoj deložaciji i neće dozvoliti bankama da izbace naše obitelji na ulicu. Policija ne može ići na osobu sa zastupničkim imunitetom i samim time neće više biti deložacija radi neotplativog duga. Sve što obitelji na udaru kreditnog sustava trebaju učiniti jest javiti se Živom zidu i mi ćemo biti uz njih.
Kriminal uvijek mora imati ime i prezime pa se ovom prilikom osvrćem na postupak službenice ministarstva financija Ljubice Strugar. Radi se o vrlo jednostavnom predmetu – zamjeni garažnog mjesta.
Naime, zamjenio sam garažno mjesto sa susjedom kako bi plaćao manju pričuvu. U žalbi na prvostupanjsko rješenje objasnio sam da je radi kreditne krize vrijednost te garaže manja nego je bila u trenutku kada je ona kupljena (kao novogradnja), te da se kao porezna osnovica ne može uzeti njena početna vrijednost – tim više što se više niti ne radi o novoj već rabljenoj nekretnini.
Da stvar bude apsurdnija ona u svom rješenju priznaje da sam ja zamjenio veće garažno mjesto (ukupne korisne površine 7,21 m2) za duplo manje (3,73 m2), ali usprkos tome ODBIJA smanjiti poreznu osnovicu, te garažno mjesto ukupno korisne površine 3,73 m2 u rubnom zagrebačkom naselju Špansko procjenjuje na nevjerojatnih 47.744 kn (12.800 kn/m2) – toliko ne košta niti kvadrat stana u centru Zagreba!
Drugim riječima, u potpunosti ignorira navode iz moje žalbe na prvostupanjsko rješenje. Suočen sa ludilom jednog pojedinca i njegovim odbijanjem da uvaži razumske argumente iz moje žalbe ne vidim drugog načina osim javnog istupanja kako bi ukazao na način na koji službenici porezne uprave teroriziraju ljude.
Iako se radi o osobnom predmetu, zasigurno nisam jedina žrtva nepravde jer pretpostavljam da se Ljubica Strugar prema svim ‘klijentima’ odnosi na isti način, tj. da ih dere i pljačka bez imalo grižnje savjesti. Zbog svoje pokvarenosti i nestručnosti, ta bi žena trebala biti smjenjena sa svoje dužnosti, ali je to nerealno za očekivati budući da ovaj zločin vjerojatno radi uz prešutnu suglasnost moralne nakaze koja se nalazi na čelu ministarstva financija odnosno samog ministra Slavka Linića.
Ovaj doktor znanosti s Instituta za javne financije nedavno je građanima dao ‘savjete za preživljavanje‘ koje je objavio Večernji list. Ne bi tu bilo ništa čudno da ovaj ‘stručnjak’ nije u potpunosti ignorirao uzrok trenutne kreditne i ekonomske krize, odnosno pitanje otplativosti duga i podmirivosti obveza unutar isključivo kreditnog sustava s centralnom bankom kao mjenjačnicom.
Vrlo neprofesionalno od jednog doktora znanosti, naime on u svojim ‘savjetima’ pokušava reći da problem leži na razini pojedinca, a ne sustava koji je zamišljen tako da uništi ljude. Ukoliko vas zanima više, obavezno pročitajte knjigu…
To je žena sa puno vjere i želim joj svu sreću ovoga svijeta, međutim naša vlada je marionetska i upravljana iz vana. Stvarnu vlast u zemlji nema Zoran Milanović, već bankari. Budući da je monetarna vlast iznad svake druge vlasti, pa tako i sudbene teško mi je povjerovati da bi naše pravosuđe donjelo presudu u korist dužnika.
Razlog je sljedeći, zamislite da se vozite tramvajem i ugledate letak “najpovoljniji kredit na tržištu”, uzmete ga u ruke, nazovete tamo istaknut broj mobitela, potpišete ugovor o kreditu i naravno, uvjeti tog kredita izrazito su loši, vi ga ne možete vratiti i zbog toga ostajete bez kuće. Da li mislite da bi pobjedili lihvara na sudu zastupajući tezu o tome kako ste vi kao potrošać bili žrtva nepoštene i zavaravajuće poslovne prakse jer vam je lihvar rekao da je to najpovoljniji kredit na tržištu i da nema nikakvog rizika?
Nisam još čuo da je nekome prošla takva obrana i da je na taj način spasio svoju imovinu. Uvjeti kredita bili su jasno istaknuti, zakon dozvoljava valutnu klauzulu u švicarskim francima i promjenjivu kamatnu stopu – i to je to. Vi možete reći da je to nepošteno i ja se s vama tu apsolutno slažem, ali problem je u zakonu koji dozvoljava tu praksu.
Ono što tvrdim sada, kao i prije jest da je problem u korumpiranim zakonima i isto takvoj vlasti koja ih štiti. Sve dok se ona ne promjeni, zakoni će štiti banke, a ne građane. Radi toga treba prijeći u konkretne akcije, ići pred vladu, HNB tražiti od njih da zabrane valutnu klauzulu, braniti obitelji koje banke izbacuju na ulicu od deložacija itd. U ovoj pravosudnoj borbi koju Udruga Franak vodi – dužnici nemaju nikakve šanse. Jedine dvije zemlje koje su proglasile kredite u CHF nezakonitima su Mađarska (ne radi sudske parnice, već radi političke odluke) i Island koji je smjenio korumpiranu vlast, otpisao vanjski dug, nacionalizirao banke i proglasio valutnu klauzulu protuustavnom.
Ljudi su naivni, ne shvaćaju da banke i država rade zajedno. Pa zašto je dozvoljena valutna klauzula i krediti u CHF, ako ne zato da bi mi bili pokradeni. Ljudi ne shvaćaju da ova vlast (SDP), kao i prošla (HDZ) zakonski štiti banke, da radi zakone koji im omogućavaju legalnu pljačku i da sud ne postoji zato da bi mi istjerali pravdu, nego samo zato da bi nam dao lažnu nadu.
‘Ruka koja daje je uvijek iznad one koja prima‘ – to su riječi Napoleona Bonapartea. Ako vlada nema vlast nad novcem, već je ona privatizirana jasno je da su bankari iznad vlade, odnosno da je vlada marionetska, te da stvarne konce u rukama nema premijer Milanović već oni koji ga kreditiraju.
Radi toga se vlada nije usudila ukinuti valutnu klauzulu ili zabraniti promjenjivu kamatnu stopu. To je srž cijele priče, a to je svojedobno rekao i Friščić, poslušajte njegove riječi.
PS: U Srbiji nijedna tužba nije išla protiv banaka vezano uz valutnu klauzulu u CHF, nego samo protiv samovoljnog mijenjanja kamatnih stopa.
