U ranijim člancima sam se osvrnuo na činjenicu da politika kupovanja glasova kojeg provodi politička elita nužno vodi velikim dugovima, visokim porezima, raspadu ekonomije i posljedično rastu broja nezaposlenih.
Međutim, većina vjerojatno ne shvaća koliko je stanje mirovinskog sustava kaotično. Naime, poltička elita je umjesto spašavanja ekonomije bila usmjerena slanju ljudi u mirovinu. Takva politika dovela je do toga da sada na jednog umirovljenika dolaze samo 1,2 zaposlena. 1990. omjer je bio tri zaposlena na jednog umirovljenika.
Drugim riječima, prije su jednog umirovljenika uzdržavala 3 zaposlena, a sada samo 1. Vjerojatno se pitate: “Kako je moguće da jedna zaposlena osoba uzdržava jednog umirovljenika?”
Odgovor je: “Nikako!”
Takav ‘ekonomski model’ dugoročno je neodrživ i činjenica je da država zapravo bira između visokih poreza i dužničkog ropstva ili prestanka politike davanja nezasluženih prava. Bitno je napomenuti da i lijeva (SDP) i desna (HDZ) opcija zagovaraju politiku kupovanja ‘umirovljenika’. Oko toga nema dvojbe – i jedni i drugi bili su na vlasti i provodili su upravo takvu politiku.
Reforme mirovinskog sustava bi uključivale sljedeće
– revizija braniteljskih mirovina, te oduzimanje prava koja proizlaze iz statusa branitelja za sve lažne branitelje (cca 25,000 mirovina)
– ukidanje povlaštenih mirovina za sve visoke dužnosnike, smatramo bitnim da i oni osjete blagodati ekonomskog stanja u kojem se naša zemlja nalazi njihovom zaslugom
mirovine su nesto sto ce nas u buducnosti muciti jos i vise (iako trenutno izgleda da je to tesko moguce). ako se ne varam, na novom zelandu je mirovina za sve ista, jer svi su ljudi i svi su radili koliko je zakonom odredjeno – objektivno, nema nikakve logike da netko dobija 3 ili 5 puta vecu mirovinu od drugoga, ako ta mirovina dolazi od drzave, narocito jer ovaj s vecom mirovinom ima i dodatne beneficije, a zbog svog je viseg polozaja bio u prilici i vise zaraditi tijekom radnom vijeka. prema tome, najpostenije bi bilo izracunati koliko drzava uopce moze potrositi na mirovine i onda tu brojku podijeliti s ukupnim brojem umirovljenika. jer osnovna mirovina i jest socijalna kategorija, oblik socijalnog osiguranja, a ne oblik poticane stednje. kao takva, mirovina ne moze biti nikakva nagrada, bez obzira radi li se o vojnim veteranima, politicarima, sportasima itd. jer vecina njih ostvaruje i druge beneficije, a npr. politicari su i te kako dobro placeni za svoj angazman tijekom radnog vijeka, a da se ne govori o prilikama za dobit koje imaju. ujedno, to bi bio i jedini nacin da se dugorocno troskovi za mirovine ako ne smanje ono barem kontroliraju.
Ja bih samo dodao malo više razloga od ovih par osnovnih, ali da se i oni provedu – gdje bi nam bio kraj… sjetim se odmah umirovljenja, najnovijeg, generala Kruljca… dao bih mu quaaa, a ne mirovinu. Svugdje i u svakoj vojsci, policiji itd itd – ako ne valjaš (a Kruljac NE VALJA; to je kriminalac koji trenutno čami u zatvoru!!) – dobiješ nogu, nečasni otpust, skinu ti činove i ideš na cestu!!