U prethodnom članku objasnio sam zašto u Hrvatskoj želimo napraviti kapitalističko društveno uređenje. Naime, politika redistribucije kapitala od onih koji stvaraju vrijednosti, onima koji ih ne stvaraju, ima katastrofalan učinak na Hrvatsku ekonomiju. Izravna posljedica takve redistributivne politike jest da politička i religijska elita uživa u bogatstvu i izobilju, a svi ostali žive u podjednakom siromaštvu.
Budući da se zbog visokih poreznih opterećenja na rad i kapital, te precijenjene kune u nas malo toga isplati proizvoditi, ekonomija je uvoznički orjentirana i egzistira na dug. Mi zapravo imamo konstantni pad BDP-a, a prethodni rast samo je posljedica golemih zaduživanja, a ne stvaranja novih vrijednosti (kapitala).
Budući da je ‘rast BDP-a’ potaknut samo zaduživanjem i trgovinom (uvezene robe), usprkos njegovom “realnom rastu”, broj zaposlenih ne raste. Naprotiv, došlo je do povećanja broja nezaposlenih i pada broja zaposlenih
Budući da se u Hrvatskoj ne proizvodi, nego mahom trguje i uvozi propadaju sve ostale grane gospodarstva. Takva gospodarska politika reflektira se na kretanje broja zaposlenih (u dvije godine izgubljeno 157.738 radnih mjesta), te rasta ukupnog broja nezaposlenih i umirovljenika (koji je porastao za 128.485 ljudi). Drugim riječima, stvarni broj nezaposlenih je veći od iskazanog jer velik broj radno sposobnih ljudi ide u prijevremenu mirovinu.
Budući da je opća gospodarska klima negativna, burza također ima negativnu tendenciju jer je ona samo slika općeg kretanja. Uvođenje novih poreza na kapital koje predlaže SDP samo bi ju dodatno pokopalo. Umjesto ‘pravedne raspodjele kapitala’ došlo bi do povećanja opće stope siromaštva (čime bi paradoksalno SDP dobio veće glasačko tijelo), zato jer njihova marksistička retorika pokušava zavaditi ljude na način da jedni u drugima vidimo neprijatelje, govore nam o klasnom ratu (siromašni protiv bogatih), te potiču zavist i mržnji prema ljudima koji posjeduju ikakvo vlasništvo (npr. vikendicu na moru).
To i ne čudi s obzirom na to da su oni pravni sljednik komunističke partije. Oni žele Hrvatsku zacrveniti zato da bi preuzeli vlast, a ne zato jer žele promjeniti gospodarsku politiku na bolje. Da su htjeli, već bi to napravili 2000e, ali su nastavili istu gospodarsku politiku kao i HDZ, te iznevjerili sva obećanja koja su dali, da će smanjiti PDV, povećati zaposlenost, da će ‘svi živjeti bolje’, da će stvoriti nova radna mjesta, da će napraviti reviziju pretvorbe i privatizacije, da se neće zaduživati itd. Uostalom zato su i izgubili prve iduće izbore.
Posljedica visokih poreza i velike jake kune, te ekonomije bazirane na zaduživanju i uvozu, je veliki vanjsko trgovački deficit, tako da uvoz roba dva puta premašuje njihov izvoz.
Zbog visokih poreza, dugih rokova plaćanja i preblagog kažanjavanja gospodarskog kriminala imamo konstantan rast nelikvidnosti (nepodmirenih potraživanja). Trenutni iznos nepodmirenih obveza koje imaju pravni subjekti iznosi 39 mlrd kuna.
Dug države zato raste eksponencionalnom stopom (trenutno preko 20% godišnje)
Nažalost, što je udio državne potrošnje u ukupnom BDP-u veći, to je stopa ekonomskog rasta manja. Kod nas državna potrošnja čini 48% BDP-a. Iz donjeg grafa vidljivo je i da je kretanje stope nezaposlenosti izravno povezano sa udjelom državne potrošnje u BDP-u (veći udio državne potrošnje u BDP-u = sporiji ekonomski rast = veća nezaposlenost & obrnuto). Socijalističkim reformama i uvođenjem novih poreza, doći će do preljevanja dodatnog novca u ruke države što će dodatno usporiti ekonomski rast, te povećati stopu nezaposlenosti i siromaštva. Nažalost, političke elite to ne mogu razumijeti.
Također, paralelno sa devalvacijom kune (8,5-9 kn za €) treba uvesti dvojnu stopu PDV-a od 10% (na domaće) i 20% (na uvozne) proizvode i usluge, kao i smanjiti stopu poreza na dobit i to sa sadašnih 20% na 10%.
“Sve je jasnije da bez obzira na to koja je stranka na vlasti … ekonomija koju se guši visokim poreznim stopama nikada neće proizvesti dovoljno prihoda da bi uravnotežila buđet, kao što nikada neće stvoriti nova radna mjesta ili profit. Ukratko, paradoksalna istina je da su porezi danas preveliki, te da je najbolji način za povećanje poreznih prihoda na duge staze, smanjenje poreznih stopa sada. Primjeri mnogih Europskih zemalja i Japana nam to pokazuju, to nam pokazuje i smanjenje poreza iz 1954. Razlog je u tome što samo puna zaposlenost može balansirati buđet, a smanjenje poreza korak je ka tome cilju. Smisao smanjenja poreza nije stvaranje proračunskog deficita, nego prosperitetne ekonomije koja raste i koja može dovesti do proračunskog suficita (viška).” John F. Kennedy u svome govoru iz 1962. godinu dana prije atentata
Ako želite dobiti cjelokupnu sliku o reformama koje želimo napraviti obavezno pročitajte i članak “Kapitalističko društveno uređenje kakvo želimo u Hrvatskoj“.
Možeš li pojasniti otpisivanje dugova građana bankama. Krediti građanima su imovina banke – bilo iz depozita, odnosno ušteđevine drugih građana koju banke tako oplođuju da bi i njima isplatile pasivnu kamatu, bilo iz kredita banaka majki. Taj novac ne može tek tako nestati, kako bi to izveo?
Odlično pitanje, novac koje su banke plasirale, većim dijelom je nabavljen u inozemstvu. Kada bi banke otpisale dio aktive (stambene kredite) i dio pasive (svoje dugove prema stranim bankama), vrlo je vjerojatno da bi došle na nulu.
Moguće je i da bi možda ostala razlika od 20%, ako je tome tako onda bi građani plaćali samo 20% razlike od kredita, a nebi cijeli kredit morali otplatit.
@Putin – o čemu to pričaš?! krediti banaka nisu iz ušteđevine drugih građana. Novac za isplatu kredita stvara se niizčeg, a samo količina kreditnog novca koju banka smije stvoriti ograničena je depozitima:
http://en.wikipedia.org/wiki/Fractional-reserve_banking#Example_of_deposit_multiplication
Kako je samo tako nastao novac, tako može samo tako nestati dug!
Baš me obradovao tvoj stav, uporno nam se serviraju laži, da pokradeni smiju biti samo mali ljudi, te da je normalno da nas tuđini pljačkaju.
Moju djedovinu su oteli komunisti, izgradili hotel tamo, a ova mafija ga je prodala strancima za badava, duša me boli kada vidim da stranci zgrču novac na mojoj djedovini, a moja baka je imala 800kn poljoprivredne mirovine, ali se radujem danu pravde i istine.
Dosta je bilo laži i lopovluka na štetu naroda. Sada je vrijeme da multinacionalne korporacije i korumpirana politička elita dožive sve blagodati socijalističkog društvenog uređenja kojeg su nama servirali.
Sada će konačno komadi kolača ići narodu, a toj bagri koja nas izrabljuje mrvice. Obistiniti će se ona narodna izreka:
“Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada”
Fenomenalan film o tome kako ameri štampaju, odnosno kako grupa ljudi štampa lovu i želi porobiti sve ostale.
“Građanski neposluh” ili pravo ime za ovu izvedenicu političkog etablišmenta i bankara bilo bi – dosta ste nas obmanjivali a mi više ne želimo igrati po vašim pravilima za vaše interese -, to je ono što nam treba. A da onda pošalju policiju i vojsku na nas!?!? Pa tko ih plaća. Ona banda izrabljivaća ili ovaj izrabljeni i prevareni narod!? DOSTA JE!! AJMO SLOŽIT KONAČNO DRŽAVU KAKVA NAM TREBA
Članak sasvim stoji na mjestu. Visoka javna potrošnja guši ekonomsku slobodu i prostor za snažniji rast i a sniženje troškova javnog sektora značit će zamjeriti se brojnim parazitskim interesima koji ovise o proračunu.
Samo naprijed.
ODLIČNO!!!!!!!!!!!
Treba nam sistem koji će naše najbolje ljude izdići na vrh.
Naši najbolji su u zimskom snu ili pod tepihom.
Sisak
HTV kada želi umanjiti broj sudionika na prosvjedu koristi kut snimanja sa zemlje i u gužvi, tako se ako je sa svih strana okružena grupom ne vidi više od dvadesetak ljudi.
Kada pak želi prikazati veću količinu ljudi primjenjuje snimke iz velike visine, sa neke povišene zgrade.
Bilo je puno situacija u kojima su mogli postaviti kamere na odgovarajuću visinu, a nisu.
[…] https://zelenapolitika.wordpress.com/2010/12/30/jedina-politicka-opcija-koja-trazi-smanjenje-poreznih… […]